Dogovor Ministarstva financija i Europske investicijske banke (EIB) kojim se Hrvatska strateški pozicionira kao regionalni fintech hub jedan je od najozbiljnijih signala da država želi prijeći iz uloge promatrača u aktivnog graditelja tehnološkog ekosustava. Riječ je o savjetodavnom aranžmanu u sklopu programa InvestEU, koji ne cilja samo na jačanje kapitalnog tržišta, već izričito navodi fintech poduzetnike, startupe i inovacijsku zajednicu kao ključne korisnike budućih mjera.
U praksi, to znači da će se regulatorni okvir, tržišna infrastruktura i dostupnost kapitala sve više prilagođavati tvrtkama koje razvijaju digitalne financijske usluge, AI‑driven analitiku, paytech, regtech i srodna rješenja. Za domaću IT zajednicu to je prilika, ali i test – koliko brzo može iskoristiti novi politički i financijski momentum.
Financijski okvir: više od milijarde eura za digitalnu transformaciju
Ovaj potez dolazi u trenutku kada je hrvatski tech već u uzlaznoj fazi, potaknut kombinacijom javnih i privatnih ulaganja. Prema podacima Europske komisije i Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), Hrvatska je do 2030. usmjerila više od milijardu eura u digitalnu transformaciju – od širokopojasne infrastrukture i 5G mreža, preko digitalizacije javne uprave do podrške malim i srednjim poduzećima te startupima.
Digitalni kompas EU‑a za 2030. postavlja jasne ciljeve: 80 posto građana s osnovnim digitalnim vještinama, 75 posto poduzeća koja koriste cloud, big data ili AI, te značajno povećanje broja jednoroga u Uniji. Hrvatska se, kroz NPOO i nacionalne strategije, pokušava pozicionirati kao zemlja koja će dio tih ciljeva ostvariti upravo kroz fintech i širu digitalnu ekonomiju.
Kako ističu domaći analitičari tržišta kapitala, hrvatsko tržište je „plitko, ali fleksibilno“. To otvara prostor za eksperimentiranje s novim modelima – od digitalnih investicijskih platformi do crowdfundinga i tokenizacije imovine – uz uvjet da regulator i industrija surađuju na jasnim pravilima igre.
Uspjesi domaćih timova: dokaz da kapital zna pronaći kvalitetu
Da domaći timovi mogu privući ozbiljne runde kapitala pokazali su primjeri iz posljednjih nekoliko godina. Project 3 Mobility (Verne) privukao je stotine milijuna eura za razvoj autonomnog ekosustava urbane mobilnosti, uz snažnu podršku Europske investicijske banke i hrvatske države. Osječka Orqa ušla je na globalno tržište FPV tehnologije, dok All Eyes On Screens (bivši AdScanner) iz Zagreba gradi sofisticirane alate za mjerenje TV i video publike na više tržišta.
Noviji primjeri poput Daytona i Pythagora AI pokazuju da se i u Hrvatskoj mogu razvijati deep‑tech i AI proizvodi koji ciljaju globalne klijente. Iako ovi projekti nisu klasični fintech, zajedničko im je oslanjanje na naprednu analitiku, cloud infrastrukturu i međunarodne investitore – upravo ono što je potrebno i fintech poduzetnicima.
„Više nam nije problem dokazati da hrvatski tim može razviti globalno rješenje. Problem je kako to ponoviti deset, dvadeset puta“, često se može čuti na domaćim tehnološkim konferencijama poput Infobip Shift-a u Zadru ili LEAP Summita u Zagrebu. EIB‑ov aranžman cilja upravo na taj „replicirajući efekt“ – stvaranje uvjeta da uspjeh ne ovisi o nekoliko iznimnih priča, nego o sustavu.
Što točno donosi dogovor s EIB‑om?
Specifičnost novog aranžmana s EIB‑om jest da ne cilja samo na „više novca“, nego na promjenu kvalitete podrške. U suradnji s HAMAG‑BICRO‑om, fokus će biti na savjetodavnim uslugama i treninzima za startupe i SME‑ove – od strategije i financijskog planiranja do rada s investitorima i pripreme za međunarodno širenje.
Za domaće fintech i deep‑tech timove to znači raniji pristup strukturiranoj pomoći oko regulative i usklađenosti. U fokusu su europske direktive poput PSD2 i nadolazećeg PSD3, regulacija elektroničkog novca, zahtjevi DORA uredbe o kibernetičkoj sigurnosti u financijskom sektoru, kao i pravila vezana uz zaštitu podataka (GDPR) i sprječavanje pranja novca (AML).
U hrvatskom kontekstu to popunjava prazninu između akademskih inkubatora i prvih institucionalnih ulaganja. Dosad su mnogi timovi zapinjali upravo na dijelu koji se tiče licenciranja, suradnje s bankama i razumijevanja zahtjeva Hrvatske narodne banke i Hanfe. Savjetodavna uloga EIB‑a, uz podršku domaćih institucija, može smanjiti tu „regulatornu barijeru ulaska“.
Uloga HAMAG‑BICRO‑a i domaće infrastrukture
HAMAG‑BICRO posljednjih godina intenzivno razvija programe za startupe, od Proof of Concept shema do koinvesticijskih fondova. Uključivanje u EIB‑ov savjetodavni okvir znači da će dio tih programa biti ciljanije usmjeren na fintech i digitalne financijske usluge.
Uz to, postojeći startup hubovi i inkubatori – poput Algebra LAB‑a, ZICER‑a, Step Ri‑ja, BIOS‑a u Osijeku ili splitskog ICT Županija inkubatora – dobivaju priliku postati prirodna ulazna točka za timove koji žele raditi u fintechu, ali nemaju iskustvo s financijskim regulativama i specifičnostima sektora.
Tri konkretne prilike za domaće fintech i AI timove
1. Pilotski projekti s državom i financijskim institucijama
Dogovor s EIB‑om šalje jasan signal da će država i EU institucije idućih godina biti otvorenije za pilotske projekte u području digitalnih financija. To uključuje rješenja za digitalnu identifikaciju, e‑plaćanja, pametni nadzor rizika, regtech alate za usklađenost, kao i inovacije u javnim financijama.
Hrvatska je već testirala eRačun, eGrađane i druge digitalne usluge. Sljedeći korak mogao bi biti šira primjena e‑identiteta u financijskim uslugama, digitalne potpise u kreditiranju ili automatizirani nadzor transakcija uz pomoć AI‑a. Domaći startupi tu vide priliku za ranu suradnju s bankama, osiguravateljima i državnim agencijama.
2. Jačanje investicijskog lanca i specijaliziranih fondova
Druga velika promjena očekuje se u investicijskom lancu. Uz postojeće VC fondove u regiji – poput Fil Rouge Capitala, Feelsgooda, South Central Venturesa i drugima – najavljuju se novi fondovi rizičnog kapitala i fondovi fondova s fokusom na digitalne i zelene projekte. EIB je i do sada bio jedan od ključnih investitora u regionalne fondove, a novi aranžman može dodatno ojačati tu ulogu.
Za fintech to znači veću vjerojatnost pojave specijaliziranih fondova i poslovnih anđela koji razumiju specifične rizike i potencijale financijskih tehnologija. U praksi, to može značiti runde koje nisu ograničene na 200–500 tisuća eura, već i višemilijunske investicije u timove koji pokažu trakciju na regionalnoj razini.
3. Razvoj fintech klastera u Zagrebu, Splitu i Osijeku
Treća prilika leži u geografskoj i sektorskoj specijalizaciji. Zagreb već ima snažnu koncentraciju banaka, kartičarskih kuća i IT kompanija; Split se profilira kroz turizam, maritime i logistiku; Osijek kroz gaming, dronove i industrijski IoT. Svaki od tih gradova može razviti vlastiti fintech klaster.
To u praksi znači više meetupa, hackathona i tematskih konferencija posvećenih fintechu, kao i sustavniju suradnju s bankama, osiguravateljima, telco operaterima i javnim institucijama. Primjeri poput inicijativa Fintech Adria ili lokalnih blockchain zajednica pokazuju da interes postoji – nedostaje koordinirani okvir i dugoročna podrška.
Što fintech hub znači za hrvatsku IT scenu?
Ako se plan EIB‑a i Vlade provede dosljedno, Hrvatska bi u sljedećih pet do sedam godina mogla napraviti iskorak s pozicije „zemlje nekoliko velikih uspješnica“ prema koherentnom fintech ekosustavu. To bi značilo veći broj domaćih B2B SaaS rješenja za financijski sektor, AI alata za upravljanje rizicima i usklađenošću, te specijaliziranih platformi za digitalno bankarstvo, investicije i osiguranje.
Za IT stručnjake to otvara nove karijerne niše: data science u bankarstvu, razvoj sigurnosnih sustava, UX za financijske aplikacije, kibernetička sigurnost, blockchain inženjering. Prema podacima HUP ICT‑a, sektor već sada zapošljava više od 50 tisuća ljudi, a fintech bi mogao biti jedan od glavnih generatora novih visoko plaćenih radnih mjesta.
Istodobno, domaće tvrtke koje nisu klasični fintech – primjerice ERP i CRM dobavljači, integratori ili specijalizirane agencije – mogu razviti nove linije proizvoda i usluga za financijski sektor. Suradnja s bankama i osiguravateljima, koji su pod pritiskom digitalne transformacije, postaje strateški važna.
Risici i prepreke: što može zakočiti ambicije?
Iako je momentum povoljan, rizici su realni. Prvi je sporost administracije i regulatorna nesigurnost. Ako procedure za dobivanje licenci, odobrenja ili pilot‑projekata ostanu dugotrajne i nepredvidive, dio timova će rješenja registrirati u drugim državama članicama EU‑a, a Hrvatska će izgubiti potencijalne prihode i radna mjesta.
Drugi rizik je nedostatak specijaliziranih kadrova. Fintech zahtijeva kombinaciju znanja iz financija, prava, sigurnosti i programiranja. Hrvatski fakulteti i obrazovne institucije tek su počeli uvoditi specijalizirane kolegije iz fintech područja, pa će suradnja industrije i akademije biti ključna. Bez toga će se borba za talente dodatno zaoštriti.
Treći izazov je regionalna konkurencija. Ljubljana, Beograd, Budimpešta i Sofija već imaju aktivne fintech zajednice i privlače međunarodne aktere. Ako Hrvatska želi biti „hub“, morat će ponuditi jasne komparativne prednosti – od poreznih poticaja i jednostavnijih procedura do kvalitetne infrastrukture i međunarodne vidljivosti.
Sljedeći koraci: od strategije do konkretnih pilota
Kako će se znati da je dogovor s EIB‑om uspio? Prvi pokazatelji bit će broj pokrenutih savjetodavnih projekata, edukacija i programa podrške za fintech startupe i SME‑ove. Drugi, još važniji, bit će broj konkretnih pilot‑projekata koje zajednički pokreću država, financijske institucije i tehnološke tvrtke.
Za hrvatsku IT zajednicu ključno je da se aktivno uključi: kroz prijave na pozive HAMAG‑BICRO‑a i EIB‑a, sudjelovanje u javnim konzultacijama o regulativi, te izgradnju vlastitih communityja i klastera. Bez toga će fintech strategija ostati na razini dokumenata.
„Ako želimo biti hub, moramo prestati čekati savršene uvjete i početi testirati rješenja na stvarnim korisnicima“, poruka je koja se sve češće čuje na domaćim tech događanjima. EIB‑ov dogovor daje okvir i resurse – ostatak ovisi o brzini i ambiciji domaće scene.
