Godinama se hrvatska startup scena povezivala prije svega s B2B SaaS‑om, fintechom i agencijskim uslugama. No u sjeni velikih rundi i izlaza tiho sazrijeva nova vertikala – deep‑tech. Riječ je o startupima koji nastaju na presjeku napredne znanosti, hardvera, robotike, edge računarstva i umjetne inteligencije, često kao produžena ruka domaćih laboratorija i istraživačkih projekata.
Za razliku od klasičnih softverskih timova, deep‑tech poduzetnici u Hrvatsku ulaze s laboratorijskim bilježnicama, patentnim prijavama i industrijskim prototipovima. Njihov put je sporiji, skuplji i rizičniji, ali potencijal stvaranja globalno relevantne tehnologije – znatno veći.
Prvi specijalizirani fond: Vesna Deep Tech Venture Fund
Prekretnica za domaći deep‑tech dogodila se pokretanjem Vesna Deep Tech Venture Funda, prvog slovensko‑hrvatskog fonda usmjerenog na tehnologijski transfer i komercijalizaciju znanstvenih rezultata. Fond podržavaju Europski investicijski fond (EIF) i Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR), što mu daje dodatnu težinu u očima istraživača i industrije.
Za hrvatske timove to znači da više nisu osuđeni na generalističke VC fondove koji nerado ulaze u projekte s dugim razvojnim ciklusom i visokim tehničkim rizikom. Vesna fond cilja upravo takve projekte: od naprednih senzora i robotike, preko energetskih rješenja, do AI‑pogonjene industrijske automatizacije. U praksi to može značiti da spin‑off s FER‑a ili IRB‑a, koji je godinama razvijao tehnologiju kroz EU projekte, sada ima realnu šansu za prvu ozbiljniju ranu rundu kapitala u regiji, umjesto odlaska u inozemstvo.
„Ako želimo da Hrvatska bude više od izvoznika softverskih usluga, moramo naučiti financirati i rizike koji nastaju u laboratorijima“, često se može čuti među domaćim investitorima. Vesna fond je prvi pokušaj da se ta rečenica pretvori u institucionalnu praksu.
Akademija + industrija: gdje nastaju deep‑tech timovi
Deep‑tech u Hrvatskoj ne nastaje u garaži, nego na hodnicima fakulteta i istraživačkih instituta. Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER), Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB), riječko i osječko sveučilište te Institut Ruđer Bošković (IRB) sudjeluju u nizu europskih projekata koji kombiniraju umjetnu inteligenciju, Internet stvari (IoT) i energetiku.
Ti projekti često počinju kao istraživanje, ali završavaju kao podloga za spin‑off. Primjer su industrijska IoT i edge rješenja u energetici, gdje domaći timovi razvijaju platforme za upravljanje mrežom, potrošnjom i fleksibilnošću u realnom vremenu. U projektima poput HEDGE‑IoT testiraju se AI‑IoT edge arhitekture u elektroenergetskim sustavima, a znanje stečeno u takvim konzorcijima kasnije postaje temelj za komercijalne proizvode.
Konkretno, hrvatski inženjeri rade na sustavima koji omogućuju da se podaci iz pametnih brojila, senzora na trafostanicama i mikromreža obrađuju lokalno, na rubu mreže, uz pomoć AI modela. Umjesto da se svi podaci šalju u centralni cloud, odluke o balansiranju opterećenja, uključivanju baterijskih spremnika ili upravljanju punionicama za električna vozila donose se na licu mjesta, u milisekundama. To je tipičan deep‑tech izazov: spoj elektronike, softvera, energetike i regulative.
Još jedan izvor budućih deep‑tech startupa su laboratoriji za robotiku i autonomne sustave. Na FER‑u i FESB‑u već se godinama razvijaju autonomni roboti za inspekciju infrastrukture, logistiku ili podvodne misije. Mnogi od tih projekata financirani su iz EU fondova, ali tek sada, uz nove fondove i programe podrške, dobivaju realnu šansu da prerastu u proizvode za industriju, luke ili energetiku.
ZICER DeepTech i novi inkubatori za znanstvene poduzetnike
Sama dostupnost kapitala nije dovoljna. Deep‑tech timovima često nedostaje poslovno iskustvo, razumijevanje tržišta i znanje o zaštiti intelektualnog vlasništva. Tu ulogu preuzimaju specijalizirani programi i inkubatori.
Zagrebački inovacijski centar (ZICER) pokrenuo je DeepTech program koji istraživačima pomaže da laboratorijske rezultate pretvore u održiv biznis. Program pokriva validaciju tržišta, izradu IP strategije, poslovno modeliranje, ali i vrlo praktična pitanja – od formiranja osnivačkog tima do pripreme za prvu investiciju. Posebna se pažnja posvećuje transferu tehnologije sa sveučilišta na startup, što je u Hrvatskoj godinama bila slaba karika.
Uz ZICER, pojavljuju se i investicijske platforme i akceleratori usmjereni na energetsku tranziciju i industrijsku tehnologiju, poput Urano Kapitala. Takvi akteri razumiju da deep‑tech projekti traže veća početna ulaganja, dulje razdoblje bez prihoda i strpljiv kapital. Za razliku od tipičnih SaaS akceleratora, ovdje se ne mjeri broj novih korisnika po mjesecu, nego tehnološki napredak, validirani prototipovi i pilot‑projekti s industrijskim partnerima.
„Naš cilj nije izgraditi još jedan marketplace, nego tehnologiju koja može stajati uz bok najboljima u Europi“, poruka je koju sve češće šalju domaći deep‑tech timovi na pitch događajima u Zagrebu, Splitu i Rijeci.
Energetika, robotika, medicina: gdje Hrvatska već ima prednost
Iako je ekosustav još mlad, nekoliko područja već se ističe kao prirodni teren za hrvatski deep‑tech. Energetika je prvo od njih. Hrvatska elektroenergetska infrastruktura, projekti vezani uz obnovljive izvore, te sudjelovanje HEP‑a i HOPS‑a u međunarodnim konzorcijima stvaraju prostor za rješenja u području mrežne automatizacije, naprednog mjerenja i fleksibilnosti potrošnje.
Robotika i autonomni sustavi drugo su očito područje. Od podvodnih robota za inspekciju brodova i naftnih platformi, preko dronova za nadzor šuma i dalekovoda, do logističkih robota za skladišta – hrvatski timovi već imaju referentne projekte i prototipove. Pitanje je tko će prvi uspješno skalirati proizvod izvan regije.
Treće područje je medicinska tehnologija i bioinformatika. Iako je manje vidljivo, na medicinskim fakultetima i institutima razvijaju se rješenja koja koriste AI za analizu medicinskih slika, genomike ili personalizirane terapije. Uz odgovarajuću regulativnu i investicijsku podršku, dio tih projekata mogao bi prerasti u deep‑tech startupe s visokim dodanom vrijednošću.
Novi sloj hrvatske IT scene
Što deep‑tech znači za širu hrvatsku IT industriju? Prije svega, donosi novu „ligu“ ambicije. Dok su SaaS i agencijske usluge omogućile brzi rast broja developera i izvoza, deep‑tech otvara prostor za stvaranje vlasničke tehnologije, patenata i proizvoda koji rješavaju globalne infrastrukturne, energetske i industrijske probleme.
Deep‑tech startupi vjerojatno nikada neće rasti viralno kao klasični softverski proizvodi. Njihov put do tržišta mjeri se godinama, a ne mjesecima. No zato mogu graditi snažne tehnološke barijere i dugoročne odnose s industrijskim kupcima. Uspješan hrvatski deep‑tech startup ne znači samo prihod i radna mjesta, nego i reputaciju zemlje kao izvora ozbiljne tehnologije, a ne samo jeftinog razvoja.
Za IT profesionalce to otvara nove karijerne putanje. Inženjeri softvera sve se češće uključuju u projekte koji traže razumijevanje elektronike, fizike ili energetike. Data scientisti rade na modelima koji se izvršavaju na mikrokontrolerima i edge uređajima, a produkt menadžeri moraju razumjeti i industrijske standarde i regulativu. To je drugačiji tip IT‑a od onoga na koji je domaća scena navikla.
Presudne sljedeće 3–5 godina
Hoće li Hrvatska doista izgraditi snažan deep‑tech sloj ili će ostati na razini pojedinačnih projekata, odlučit će se u sljedećih tri do pet godina. Ključno će biti nekoliko faktora.
1. Stabilan izvor kapitala
Vesna Deep Tech Venture Fund i slične inicijative moraju se dokazati kroz desetke konkretnih ulaganja. Ako fondovi pokažu da se u regiji može financirati rani deep‑tech, to će privući i druge institucionalne i privatne investitore. U suprotnom, najbolji timovi ponovno će odlaziti u inozemstvo po kapital i infrastrukturu.
2. Sveučilišta kao partneri, a ne prepreka
Sveučilišta i instituti moraju sustavno razvijati spin‑off modele, jasne politike podjele vlasništva nad intelektualnim vlasništvom i profesionalizirane urede za transfer tehnologije. Bez toga će mnogi projekti ostati zaglavljeni u sivim zonama između znanosti i biznisa. Prvi pomaci već postoje – od FER‑ovih spin‑off primjera do inicijativa na IRB‑u – ali sustavna promjena tek treba doći.
3. Industrija kao prvi kupac
Velike hrvatske kompanije u energetici, logistici, proizvodnji i zdravstvu imaju priliku postati prvi kupci domaćih deep‑tech rješenja. Pilot‑projekti, testna okruženja i zajednički razvoj mogu presuditi hoće li startup preživjeti. Bez lokalnih referenci, put do stranih kupaca znatno je teži.
4. Talent i povratnici
Napokon, pitanje talenta. Deep‑tech traži interdisciplinarne timove – od doktora znanosti do inženjera i poduzetnika. Dio tog talenta već je u Hrvatskoj, dio radi u inozemnim laboratorijima i korporacijama. Ako ekosustav pokaže da može ponuditi ozbiljne projekte i konkurentne uvjete, realno je očekivati i povratak dijela stručnjaka iz Njemačke, Skandinavije ili SAD‑a.
Ako se ti elementi poslože, hrvatska IT scena mogla bi dobiti ono što joj je do sada nedostajalo – snažan deep‑tech sloj koji nadopunjuje postojeći softverski ekosustav i podiže ukupnu tehnološku ambiciju zemlje. U protivnom, ostat ćemo zemlja koja piše odličan softver za tuđe proizvode, dok se prava tehnologija i dalje rađa negdje drugdje.
Sljedeći ciklus investicija, EU projekata i spin‑off inicijativa pokazat će hoće li hrvatski deep‑tech doista sjesti za stol s velikima – ili ostati tek obećavajuća fusnota u priči o domaćoj IT sceni.
