Hrvatska IT scena u posljednjih pet godina prolazi tihu, ali duboku transformaciju. Umjetna inteligencija više nije samo tema pitch deckova i demo aplikacija, već i razlog za izgradnju novih data centara, inovacijskih kampusa i specijaliziranih obrazovnih programa. Od zadarskog Infobip Shifta do najavljenih AI kampusa u Zagrebu i Dalmaciji, Hrvatska postupno prelazi iz uloge promatrača u ulogu graditelja digitalne infrastrukture.
Od pozornice Infobip Shifta do stvarnih AI sustava
Infobip Shift, koji je od festivalskog konferencijskog formata prerastao u jednu od najvažnijih developerskih konferencija u Europi, dobro ilustrira taj zaokret. Posljednja izdanja gotovo su u cijelosti bila obilježena temama agentičkog AI‑a, automatiziranog razvoja softvera i GenAI‑native pristupa. Umjesto klasičnih predavanja o frameworkovima, program sve češće pokriva orkestraciju AI agenata, integraciju velikih jezičnih modela u komunikacijske platforme i sigurnost AI‑pogona.
Infobip kroz svoj Startup Tribe dodatno cementira tu ulogu. U posljednjim generacijama programa sve je više timova koji kombiniraju generativni AI, optimizaciju poslovnih procesa i održivost. Među njima su rješenja za smanjenje bacanja hrane u maloprodaji, alati za automatizirano sastavljanje ugovora te specijalizirani B2B chatbotovi za podršku i prodaju. Neki od tih startupa već testiraju rješenja na globalnim tržištima, a domaću infrastrukturu koriste kao poligon za brze iteracije.
Paralelno, lokalni hackathoni i community događaji pokazuju koliko je developerska scena spremna eksperimentirati. Primjer je zagrebački AI‑fokusirani hackathon SheepAI, koji je okupio timove oko zadataka iz domene LLM agenata, domenskih modela i vertikalnih AI rješenja za zdravstvo i logistiku. Organizatori ističu da je „kvaliteta prototipova za 48 sati rada bliže MVP‑u nego klasičnom hackathon konceptu“, što govori o zrelosti lokalnog znanja.
Data centri kao nova strateška infrastruktura
Najveća promjena događa se, međutim, daleko od reflektora konferencijskih dvorana – u sloju infrastrukture. Najave velikih AI data centara i inovacijskih kampusa, od Zagreba do Dalmacije, pozicioniraju Hrvatsku kao potencijalno regionalno čvorište za AI obradu podataka.
U igru ulaze domaći telekomi, energetske kompanije i međunarodni investitori koji Hrvatsku gledaju kroz kombinaciju geopolitičke stabilnosti, članstva u EU i relativno povoljnih energetskih i lokacijskih uvjeta. U javnosti se već spominju projekti koji kombiniraju visoko‑dostupne data centre, napredne sustave hlađenja i povezivanje s obnovljivim izvorima energije na obali i u unutrašnjosti.
Takvi projekti otvaraju novu kategoriju poslova. Potrebni su stručnjaci za optimizaciju potrošnje energije u AI radnim opterećenjima, inženjeri za projektiranje i upravljanje rashladnim sustavima, MLOps inženjeri za orkestraciju modela na klasterima GPU‑ova, kao i stručnjaci za sigurnost i suverenitet podataka. Kako ističe jedan domaći arhitekt data centara, „AI workload više nije egzotičan, on postaje default u planiranju novih objekata, a to mijenja sve – od dizajna napajanja do topologije mreže“.
Rasprave o utjecaju na okoliš i potrošnji energije pritom su neminovne. Hrvatska se nalazi u specifičnoj poziciji: s jedne strane, EU regulativa kroz Europski zeleni plan i paket Fit for 55 traži smanjenje emisija i veću energetsku učinkovitost; s druge strane, europski digitalni suverenitet traži da dio AI kapaciteta bude unutar Unije. Kako će se ti interesi uskladiti, uvelike će odrediti tempo i opseg izgradnje AI data centara u Hrvatskoj.
Akademija i istraživanje: od softvera do čipova
Akademski i istraživački sektor pokušava pratiti ovaj zaokret. FER‑ov centar CROCCS (Croatian Centre for Competences in Chips and Semiconductors) uključuje Hrvatsku u europski poluvodički ekosustav i projekte razvoja naprednih čipova i integriranih sklopova. Time se domaća ekspertiza pomiče s razine „pisanja koda“ prema razumijevanju fizičke infrastrukture koja taj kod pokreće.
Istovremeno, ZICER i partnerske institucije kroz inicijative poput AI4Health.Cro okupljaju timove koji razvijaju AI rješenja za medicinsku dijagnostiku, optimizaciju bolničkih procesa i personaliziranu terapiju. U tim projektima susreću se liječnici, AI inženjeri, stručnjaci za medicinske podatke i pravnici za regulativu. To su tipični primjeri multidisciplinarnih timova kakvi će biti standard u AI projektima sljedećeg desetljeća.
Za studente i mlade inženjere to znači da se karijera u AI‑u više ne svodi na „data science u Pythonu“. Sve više se traži kombinacija znanja: razumijevanje modela, rad s distribuiranim sustavima, osnove energetike, mreža i kibernetičke sigurnosti. Fakulteti polako reagiraju – pojavljuju se izborni kolegiji o računalnim arhitekturama za AI, predmetima iz MLOpsa i specijalizirane poslijediplomske škole za podatkovne znanosti i umjetnu inteligenciju.
„Ako želimo da Hrvatska bude više od korisnika tuđih AI servisa, moramo obrazovati inženjere koji razumiju cijeli stack – od čipa do aplikacije“, poručuje jedan od profesora uključenih u CROCCS, naglašavajući potrebu za dugoročnim ulaganjima u istraživanje i infrastrukturu.
Nova generacija poslova i vještina
Ulazak Hrvatske u „AI infrastrukturu“ već mijenja tržište rada. Uz klasične pozicije softverskih inženjera i data scientista, pojavljuju se nova, specijalizirana zanimanja:
- AI infrastruktura inženjer – dizajn i održavanje klastera GPU‑ova, orkestracija treninga i inferencije modela
- MLOps inženjer – automatizacija cijelog životnog ciklusa modela, od eksperimenta do produkcije
- Specijalist za energetsku učinkovitost data centara – optimizacija potrošnje, integracija s obnovljivim izvorima
- Stručnjak za suverenitet i zaštitu podataka – usklađivanje s GDPR‑om, NIS2 direktivom i sektor‑specifičnim regulativama
- AI product manager – vođenje AI proizvoda uz razumijevanje ograničenja infrastrukture i modela
Domaće tvrtke, od telekoma do fintech i e‑commerce igrača, već prijavljuju poteškoće u pronalasku ljudi s ovakvim profilima. Dio rješenja nude prekvalifikacijski programi i akademije koje pokreću veće IT kompanije u suradnji s fakultetima, no jaz između potražnje i ponude i dalje je značajan.
Hoće li Hrvatska iskoristiti AI val?
Sljedećih nekoliko godina bit će presudne. Hrvatska je već vidljiva na AI karti kroz konferencije, uspješne startupe i prve infrastrukturne projekte. Pitanje je hoće li taj zamah biti iskorišten za izgradnju trajne vrijednosti ili će se sve svesti na nekoliko impresivnih najava i pilot‑projekata.
Ključni faktori bit će brzina i usklađenost tri aktera: javnih politika, investitora i obrazovnog sustava.
Javne politike i EU fondovi
Država ima izravnu ulogu kroz regulativu, porezne poticaje i upravljanje EU fondovima. U novom financijskom razdoblju, kroz instrumente poput Nacionalnog plana oporavka i otpornosti i kohezijske fondove, dostupna su značajna sredstva za zelenu i digitalnu tranziciju. Pitanje je hoće li dio tih sredstava biti strateški usmjeren u AI infrastrukturu: od energetski učinkovitih data centara do nacionalnih AI superračunala i zajedničkih istraživačkih centara.
„Ako sad ne iskoristimo prozor EU financiranja za izgradnju AI kapaciteta, za pet godina ćemo opet kupovati sve kao gotov servis izvana“, upozorava jedan od sudionika domaće AI scene.
Investitori i privatni kapital
Hrvatski VC fondovi i korporativni investitori već pojačano traže AI projekte, ali još uvijek relativno malo ulaganja ide u tešku infrastrukturu. Razlog je jasan: AI data centri i čipovi zahtijevaju stotine milijuna eura i dugoročni horizont povrata. Tu će presudna biti partnerstva s međunarodnim igračima i korištenje javno‑privatnih modela.
Obrazovni sustav i zadržavanje talenata
Bez dovoljno stručnjaka, i najbolji planovi ostaju na papiru. Hrvatska već godinama bilježi odliv IT kadra prema Irskoj, Njemačkoj i skandinavskim zemljama. Ako AI infrastruktura projekti ne ponude dovoljno izazovne i dobro plaćene pozicije, teško će zadržati najbolji kadar.
Upravo zato su važni specijalizirani studiji za AI infrastrukturu, dualni programi (studij + rad u tvrtki) i jačanje doktorskih programa vezanih uz AI, računalne arhitekture i energetiku. To je spor, ali jedini održivi put.
Od koda do čipova: nova razvojna osovina hrvatske IT scene
Ako se ovi elementi poslože – pametna regulativa, ciljano ulaganje EU sredstava, privatni kapital i obrazovni sustav koji prati potrebe industrije – hrvatska IT scena može dobiti novu, dublju razvojnu osovinu. Umjesto da ostane poznata samo po uspješnim SaaS pričama i konferencijama, Hrvatska bi mogla postati mjesto gdje nastaju i aplikacije i infrastruktura: od koda i prototipa do podatkovnih centara i čipova koji pokreću sljedeću generaciju inteligentnih sustava.
To je prilika koja se ne pojavljuje često. Pitanje više nije hoće li umjetna inteligencija promijeniti hrvatsku ekonomiju, već hoće li Hrvatska aktivno sudjelovati u izgradnji temelja na kojima će ta ekonomija funkcionirati.
