Hrvatska je u manje od pet godina prošla put od egzotične destinacije za nekoliko stotina freelancera do ozbiljnog kandidata za regionalni hub remote IT talenata. Digitalnomadske dozvole, porezne olakšice, ulazak u Schengen i eurozonu te reputacija sigurne zemlje stvorili su okvir koji privlači visoko plaćene stručnjake iz cijelog svijeta. Tek sada, nakon prvog vala entuzijazma, postaju jasni stvarni učinci na domaću IT scenu.
Od turističke destinacije do radne baze za IT stručnjake
Prvi ozbiljniji zaokret dogodio se 2021., uvođenjem posebne dozvole boravka za digitalne nomade. Hrvatska je tada bila među prvim zemljama EU koje su formalno definirale status remote radnika za strane poslodavce. Mjera je bila jasna poruka: IT profesionalci koji rade online dobrodošli su ovdje živjeti, trošiti i – dugoročno – graditi karijeru.
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u prve tri godine izdano je nekoliko tisuća dozvola, a broj zahtjeva je rastao iz godine u godinu. U praksi, to znači da u Zagrebu, Splitu, Zadru i Rijeci danas postoji stalna jezgra inženjera, dizajnera, data scientista i produkt menadžera koji danju rade za američke, britanske ili skandinavske tvrtke, a žive u hrvatskim kvartovima, šalju djecu u lokalne škole i troše u lokalnim kafićima.
„Prije pet godina većina nomada je dolazila na mjesec dana, odraditi sezonu i otići dalje. Danas sve više njih planira ostati godinu dana ili duže, neki otvaraju obrt ili firmu, a dio razmišlja i o dugoročnom preseljenju“, opisuje jedan zagrebački coworking poduzetnik neslužbeni trend iz svakodnevne prakse.
Ekosustav coworkinga, colivinga i lokalnih zajednica
Promjena se najbolje vidi na terenu. U Zagrebu, Splitu, Rijeci i Zadru posljednjih godina niču coworking prostori i coliving kuće koje ciljano ciljaju remote radnike. Impact Hub, HUB385, WESPA Spaces, Tink Tank, Smartspace, Scaleup Office i niz manjih prostora nude infrastrukturu koju su donedavno tražili tek domaći freelanceri i startupi. Danas su im korisnici miks Hrvata, povratnika iz dijaspore i stranih nomada.
Na obali se događa sličan fenomen. Split Tech City, Zadar DigIT, riječki meetupi i zadarski te šibenski coworkinzi organiziraju događanja na engleskom jeziku, hackathone i tematske radionice. Ljetni turizam dobio je produžetak u vidu „shoulder sezone“ za remote radnike, koji u gradovima ostaju i nakon što se ugase charter letovi.
Posebno su aktivne zajednice vezane uz web3, gaming i AI. U Zagrebu se redovito održavaju blockchain i web3 meetupi na kojima se susreću domaći developeri i nomadi koji rade za globalne protokole ili gaming studije. Na AI sceni, događaji poput AI2FUTURE konferencije ili lokalnih MLOps meetupa privlače i strance koji Hrvatsku koriste kao bazu, a projekte razvijaju za klijente u SAD-u ili DACH regiji.
Remote rad kao alternativa odlasku iz Hrvatske
Istovremeno, domaća IT industrija prolazi svoju tranziciju. Prema procjenama strukovnih udruga, IT sektor u Hrvatskoj zapošljava više od 50.000 ljudi, a plaće su posljednjih godina značajno rasle. Senior developeri u većim gradovima danas često imaju bruto primanja koja su konkurentna dijelu zapadnoeuropskog tržišta, osobito kada se u obzir uzme niži trošak života.
To je promijenilo i obrazac odlaska u inozemstvo. Remote rad više ne znači nužno napuštanje Hrvatske. Sve je više scenarija u kojima:
- iskusni inženjer ostaje živjeti u Zagrebu, Splitu ili Osijeku, radi za londonsku ili berlinski startup, a vikendom mentorira u lokalnom inkubatoru,
- povratnik iz Njemačke ili Irske otvara vlastitu mikrotvrtku u Hrvatskoj, zadržava strane klijente i istovremeno gradi mali lokalni tim,
- stručnjaci predaju na FER-u, FOI-u, FESB-u ili na privatnim bootcampovima poput Algebre i Bornfight akademije, prenoseći znanje stečeno na globalnom tržištu.
U Osijeku, na primjer, oko tamošnjeg sveučilišta i osječkog IT klastera stvara se zajednica koja spaja lokalne developere, povratnike i nomade privučene nižim troškovima života i mirnijim tempom rada. Sličan obrazac vidljiv je u Varaždinu i Čakovcu, gdje manji gradovi koriste remote trend kako bi zadržali mlade inženjere koji više ne moraju fizički seliti u Dublin ili Amsterdam.
Utjecaj na domaće tvrtke i startup scenu
Za domaće IT kompanije i startup ekosustav, prisutnost globalnih remote talenata i povratnika ima dvostruki učinak. S jedne strane, povećava se konkurencija za senior kadrove. Tvrtke poput Infobipa, Rimac Grupe, Photomatha (sada Google), Fivea (Endava) i niza manjih product firmi natječu se s potpuno remote kompanijama iz SAD-a ili Njemačke koje nude pakete u dolarima ili eurima.
S druge strane, dobivaju se novi kanali znanja i partnerstva. Sve je češći model u kojem:
- digitalni nomad s iskustvom u skaliranju produkta u SAD-u ulazi kao savjetnik ili fractional CPO u hrvatski startup,
- remote stručnjaci održavaju specijalizirane radionice (npr. growth marketing, product analytics, DevOps scale-up) za timove u Zagrebu ili Splitu,
- hrvatske firme koriste nomade kao most prema fondovima i akceleratorima u Berlinu, Londonu ili Tallinnu.
„Nomadi nam često otvaraju vrata prema tržištima na koja sami teško dolazimo. Upoznaju nas s investitorima ili partnerima, jer razumiju i naš mentalitet i očekivanja Zapada“, ističu osnivači jednog zagrebačkog B2B startupa.
Tamna strana rasta: stanovanje i pritisak na gradove
No, priljev remote talenata nije bez posljedica. U većim gradovima, osobito na obali i u centru Zagreba, raste pritisak na tržište najma. Stanovi koji su nekad bili dugoročno iznajmljivani studentima ili junior developerima sada se sve češće nude kao premium smještaj za strance koji mogu plaćati više.
To stvara dvostruku tenziju:
- mladi inženjeri i tek diplomirani developeri teže pronalaze pristupačan smještaj u blizini tehnoloških centara,
- lokalne zajednice osjećaju rast cijena najma i svakodnevnih troškova, što može generirati otpor prema daljnjem privlačenju nomada.
Gradovi pokušavaju odgovoriti različitim mjerama. Zagreb razvija programe za poticanje dugoročnog najma i jača ulaganja u javni prijevoz i optičku infrastrukturu prema rubnim kvartovima. Split i Zadar eksperimentiraju s projektima koji kombiniraju coworking, inkubator i edukacijski centar, kako bi dio benefita rasta ostao lokalnoj zajednici, a ne samo u privatnom smještajnom sektoru.
Ključno pitanje bit će može li se naći ravnoteža između atraktivnosti za globalne talente i očuvanja kvalitete života lokalnog stanovništva. Ako se taj balans izgubi, Hrvatska riskira scenarij nekih mediteranskih gradova u kojima je otpor prema turistifikaciji i nomadima naglo porastao.
Što još nedostaje da Hrvatska postane pravi hub?
Infrastruktura za remote rad u Hrvatskoj je danas neusporedivo bolja nego prije deset godina: širokopojasni internet, coworking prostori, međunarodne zajednice, direktne avio linije. No, da bi Hrvatska postala stvarni tehnološki hub, a ne samo „lijepa baza za rad na daljinu“, potrebno je nekoliko ključnih iskoraka.
1. Povezivanje nomada, dijaspore i lokalne scene
Najveći neiskorišteni potencijal leži u sustavnom povezivanju tri skupine: digitalnih nomada, hrvatske dijaspore u IT-u i domaćih inženjera. Trenutno se većina tih susreta događa spontano – na meetupima, u coworkingu ili preko osobnih kontakata.
Strukovne udruge, fakulteti i gradovi mogli bi tu ulogu podići na višu razinu kroz:
- formalizirane mentor programe u kojima nomadi i povratnici mentoriraju hrvatske startup timove,
- specijalizirane programe „visiting experts“ za predavače iz inozemstva na FER-u, FOI-u, FESB-u i drugim tehničkim fakultetima,
- lokalne AI, web3 i gaming labove koji ciljano uključuju strane stručnjake u projekte s hrvatskim timovima.
2. Jasniji i stabilniji regulatorni okvir
Digitalnomadske dozvole i porezne olakšice bile su važan signal, ali dio remote radnika i dalje se žali na nejasnoće oko poreznog statusa, zdravstvenog osiguranja i dugoročnog boravka. Za ozbiljniji skok, Hrvatskoj treba:
- predvidiv porezni tretman za remote radnike i strane stručnjake koji ovdje žive više godina,
- brži i digitaliziraniji proces prijave i produljenja boravka,
- jasna pravila za otvaranje malih tvrtki i obrta uz zadržavanje međunarodnih klijenata.
U suprotnom, dio najkvalitetnijih talenata lako će se preusmjeriti prema konkurentskim destinacijama poput Portugala, Estonije ili Grčke.
3. Od „rada s plaže“ do ozbiljnih tehnoloških centara
Brend „rad s plaže“ atraktivan je za marketing, ali dugoročno ne stvara tehnološki identitet zemlje. Ako Hrvatska želi status prepoznatljivog mediteranskog tehnološkog centra, mora jasno definirati svoje niše. Već se naziru područja u kojima imamo realnu šansu:
- fintech i paytech (na tragu Infobipa i niz manjih igrača),
- gaming i game dev (Croteam, Nanobit, domaći indie studiji),
- AI i data (AI2FUTURE, istraživački timovi na fakultetima, AI timovi unutar većih kompanija),
- greentech i energetika (u kombinaciji s obnovljivim izvorima i pametnim gradovima).
Digitalni nomadi i povratnici mogu u tim nišama odigrati ulogu katalizatora – donoseći iskustvo rada na globalnim proizvodima, kontakte s investitorima i standarde skaliranja koje lokalne tvrtke tek usvajaju.
Hrvatska između hypea i zrelosti
Globalni hype oko digitalnih nomada doista je splasnuo. Mnogi su se vratili uredima, a dio država je odustao od specijalnih viza ili ih nije uspio pretvoriti u održivu strategiju. Hrvatska je, međutim, u trenutku smirivanja trenda ušla u fazu zrelijeg promišljanja.
Za domaću IT scenu ključno pitanje u sljedećih nekoliko godina bit će: kako ovu novu mobilnost pretvoriti u konkretne proizvode, investicije i znanje koje ostaje u zemlji. Ako tehnološke tvrtke, fakulteti, gradovi i zajednice uspiju sustavno povezati digitalne nomade, povratnike iz dijaspore i lokalne inženjere, Hrvatska može prijeći iz faze „popularne destinacije za remote rad“ u status stvarnog tehnološkog čvorišta Jadrana.
U protivnom, rizik je da ostanemo tek lijepa pozadina u Zoom pozivima globalnih stručnjaka – bez dubljeg utjecaja na vlastitu ekonomiju i tehnološki razvoj.
