Hrvatski IT sektor posljednjih godina raste dvoznamenkastim stopama. Prema podacima Fine i HUP ICT‑a, broj zaposlenih i prihodi IT poduzeća u 2023. i 2024. rastu oko 10 % godišnje, a izvoz softvera i usluga postaje jedan od najdinamičnijih segmenata gospodarstva. Ipak, iza impresivnih brojki krije se ozbiljan problem: do 2030. Hrvatskoj bi moglo nedostajati desetci tisuća ICT stručnjaka ako se tempo obrazovanja i prekvalifikacija ne ubrza.
Pitanje više nije postoji li IT posao, nego tko će ga raditi i kako danas izgleda realan put od školskih klupa do prve junior pozicije u hrvatskim tvrtkama.
Od STEM razreda do fakulteta: sve raniji dodir s tehnologijom
Posljednjih pet do sedam godina u hrvatskom obrazovnom sustavu vidljive su promjene koje izravno utječu na budući IT kadar. U osnovnim i srednjim školama širi se informatička pismenost, uvodi se programiranje, a kroz projekte poput e‑Škole, EU fondova i STEM laboratorija učenici se susreću s robotikom, IoT‑om i osnovama umjetne inteligencije puno ranije nego prethodne generacije.
U gimnazijama i strukovnim školama jačaju STEM razredi, a raste i broj učenika koji sudjeluju na natjecanjima iz informatike, matematike i robotike. Na domaćim olimpijadama i međunarodnim natjecanjima hrvatski učenici redovito osvajaju medalje, a upravo ti talenti kasnije pune upisne kvote na FER‑u, PMF‑u, FOI‑ju, FESB‑u, Tehničkom veleučilištu u Zagrebu i drugim visokoškolskim ustanovama.
„Danas nam brucoši dolaze s iskustvom iz Arduino projekata, osnovama Pythona i GitHuba. To je velika razlika u odnosu na prije deset godina“, komentiraju profesori na tehničkim fakultetima. No, ni to više nije dovoljno da bi se osigurala kritična masa stručnjaka za rastuću potražnju tržišta.
Fakulteti ubrzano uvode AI, podatke i sigurnost
Formalno visoko obrazovanje u Hrvatskoj prolazi ubrzanu transformaciju. Fakulteti i veleučilišta šire programe iz umjetne inteligencije, podatkovne znanosti, kibernetičke sigurnosti i cloud tehnologija. Na FER‑u djeluje Centar za umjetnu inteligenciju koji okuplja stotine istraživača i studenata te kroz suradnju s industrijom uvodi AI teme u nastavu i projekte. Slične inicijative nastaju i na FOI‑ju u Varaždinu, FESB‑u u Splitu te na riječkom i osječkom sveučilištu.
Uz klasične studije računarstva, pojavljuju se specijalizirani smjerovi: data science, poslovna informatika, kibernetička sigurnost, računalne igre, pa čak i programi koji kombiniraju IT i dizajn ili IT i ekonomiju. Cilj je stvoriti stručnjake koji razumiju i tehnologiju i domenu u kojoj se primjenjuje.
Ipak, poslodavci sve češće poručuju da diploma sama po sebi više nije ulaznica za posao. „Temeljno znanje je nužno, ali danas očekujemo i da kandidat pokaže što je konkretno radio“, čuje se u HR odjelima domaćih IT tvrtki.
Diploma + praksa: novi minimum za junior poziciju
Realnost hrvatskog IT tržišta rada pokazuje da se kriteriji zapošljavanja mijenjaju. Tvrtke traže kombinaciju formalnog obrazovanja i praktičnog iskustva. To u praksi znači:
- projekti na GitHubu ili GitLabu koji pokazuju stvarni kod,
- doprinos open‑source projektima,
- sudjelovanje na hackathonima i studentskim natjecanjima,
- završne i diplomske radove rađene u suradnji s industrijom,
- pohađanje specijaliziranih edukacija i online tečajeva.
U Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci sve je više studentskih udruga i tehnoloških zajednica koje organiziraju radionice, meetupe i projekte – od DUMP udruge u Splitu do raznih developerskih grupa oko inicijativa poput DevCRO, .NET i Java meetupa, Python zajednice ili lokalnih Google Developer Group i Women in Tech poglavlja.
Za mnoge studente upravo su ti „bočni kanali“ postali ključni za prvi „pravi“ projekt, mentorsku podršku i direktan kontakt s tvrtkama. Mnogi hrvatski developeri danas mogu ispričati sličan scenarij: prvo volontiranje ili studentski angažman na hackathonu, zatim praksa u tvrtki, pa tek onda formalno zaposlenje na junior poziciji.
Industrijske akademije, bootcampovi i tehnološki MBA
Uz fakultete, sve veću ulogu u stvaranju IT kadra imaju industrijske akademije i privatni edukacijski programi. Veće domaće tvrtke poput Infobipa, Span‑a, Microblinka, Infinuma, Ars Futurae, Five‑a i drugih pokrenule su vlastite akademije, ljetne škole i programe za juniore.
Ti programi traju od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci i kombiniraju predavanja, praktičan rad na projektima i mentorstvo. Polaznici često prolaze kroz intenzivan proces selekcije, ali uspješni kandidati nakon završetka programa dobivaju ponudu za posao ili produženu praksu. Za poslodavce je to način da rano identificiraju talent, a za studente i prekvalifikante prilika da uđu u industriju s konkretnim iskustvom.
Na tržištu su prisutni i nezavisni bootcampovi za web razvoj, QA, data analitiku, DevOps i UX/UI dizajn. Neki od njih razvijaju suradnju s poslodavcima kroz garancije intervjua ili zajedničke projekte. U posljednje vrijeme pojavljuju se i tehnološki MBA programi koji ciljaju menadžere i stručnjake iz drugih sektora koji žele razumjeti digitalnu transformaciju, AI i podatkovno vođeno odlučivanje.
Prekvalifikacije i hibridni profili: IT više nije samo za „čiste“ programere
Jedan od najzanimljivijih trendova u Hrvatskoj jest rast prekvalifikacija. Kandidati iz zdravstva, logistike, turizma, proizvodnje ili financija sve češće ulaze u IT kroz kratke programe, online tečajeve i interne akademije. Poslodavci ih rado prihvaćaju jer donose duboko domensko znanje.
„Najvrjedniji ljudi u digitalnoj transformaciji često nisu oni koji znaju samo kodirati, nego oni koji razumiju i procese u bolnici, skladištu ili banci“, ističu konzultanti koji rade na domaćim projektima. Tako nastaje novi, hibridni profil stručnjaka – netko tko razumije industriju i klijenta, a istovremeno zna raditi s kodom, podacima i cloudom.
Primjeri iz prakse uključuju medicinske sestre koje postaju product owneri za zdravstvene aplikacije, logističare koji prelaze u uloge poslovnih analitičara u ERP projektima, ili ekonomiste koji se specijaliziraju za data analitiku i BI alate. Ovakvi profili bit će ključni za sljedeći val digitalne transformacije hrvatske ekonomije, posebno u sektorima poput javne uprave, turizma, industrije i energetike.
Kako danas izgleda realan put do junior pozicije?
Za mlade koji razmišljaju o karijeri u IT‑u poruka je jasna: hrvatsko tržište više nije „divlji zapad“ u kojem je bilo dovoljno znati osnove HTML‑a i JaveScript‑a da biste dobili posao. Konkurencija je veća, projekti su složeniji, a poslodavci selektivniji. No, IT je i dalje jedno od najperspektivnijih područja zapošljavanja u Hrvatskoj.
Realističan put do prve junior pozicije često izgleda ovako:
- Odabir relevantnog srednjoškolskog programa ili samostalno učenje programiranja i digitalnih vještina.
- Upis tehničkog fakulteta ili kvalitetnog stručnog studija – ili kombinacija posla i strukturiranih online programa za one koji se prekvalificiraju.
- Aktivno sudjelovanje u studentskim udrugama, meetupima i lokalnoj IT zajednici.
- Izgradnja portfelja: vlastiti projekti, GitHub, sudjelovanje u open‑sourceu.
- Hackathoni i natjecanja kao prilika za „prvi pravi“ projekt u timu.
- Praksa, ljetne škole ili industrijske akademije u domaćim tvrtkama.
- Prva junior pozicija, često uz mentorstvo i strukturirani onboarding program.
Za one koji dolaze iz drugih sektora, put je sličan, ali češće počinje od kratkog intenzivnog bootcampa ili specijalizirane akademije, uz oslanjanje na postojeće domensko znanje kao konkurentsku prednost.
Što se mijenja do 2030.: AI, remote rad i globalna konkurencija
Do 2030. hrvatski IT više neće biti isti. Umjetna inteligencija ulazi u sve segmente razvoja softvera – od generiranja koda do testiranja i analize podataka. To ne znači nestanak poslova, nego promjenu vještina koje se traže. Više će se cijeniti razumijevanje arhitekture sustava, rada s podacima, sigurnosti i etičkih aspekata tehnologije, a manje ponavljanje rutinskih zadataka.
Remote rad i hibridni modeli ostaju standard, što otvara mogućnost da hrvatski stručnjaci rade za globalne klijente iz Zagreba, Splita, Osijeka ili Varaždina. Istovremeno, to znači i da hrvatske tvrtke konkuriraju za iste ljude s poslodavcima iz Njemačke, Nizozemske ili nordijskih zemalja. U takvom okruženju, ulaganje u obrazovanje, razvoj karijere i kvalitetne uvjete rada postaje nužnost, a ne benefit.
Država i institucije već najavljuju dodatne mjere – od povećanja upisnih kvota na STEM studijima, preko potpora za prekvalifikacije, do poticanja povratka stručnjaka iz inozemstva. No, ključni dio posla i dalje će odraditi sami akteri: fakulteti, poslodavci i zajednica.
Tko će raditi u hrvatskom IT‑u 2030.?
Ako se sadašnji trendovi nastave, hrvatski IT 2030. gradit će tri glavne skupine stručnjaka:
- „Klasični“ inženjeri – diplomanti tehničkih fakulteta s jakom bazom u računarstvu, algoritmima, mrežama i sigurnosti.
- Hibridni stručnjaci – ljudi koji kombiniraju IT vještine s dubokim razumijevanjem jedne industrije, od zdravstva do logistike.
- Samouki i prekvalificirani – talenti koji su kroz bootcampove, online tečajeve i praksu izgradili karijeru izvan tradicionalnih obrazovnih okvira.
Za sve njih zajednički nazivnik bit će jedno: kontinuirano učenje i aktivno sudjelovanje u zajednici. Oni koji formalno obrazovanje spoje sa samostalnim učenjem, projektima i umrežavanjem, imat će najveću korist od rasta hrvatskog IT‑a – i najveću slobodu biranja između domaćih i globalnih projekata.
U konačnici, pitanje „tko će raditi u hrvatskom IT‑u 2030.“ nije samo pitanje broja stručnjaka. To je i pitanje kakav IT ekosustav želimo: zatvoren i orijentiran na jeftinu radnu snagu, ili otvoren, inovativan i sposoban stvarati globalne proizvode iz Hrvatske. Od odgovora na to pitanje ovisit će ne samo IT sektor, nego i konkurentnost cijelog gospodarstva.
