Hrvatski IT sektor u posljednjem je desetljeću prošao nekoliko razvojnih faza: od klasičnog outsourcinga, preko product startupa, do globalnih skalupa. No novi tihi pokretač rasta dolazi iz sasvim drugog smjera – remote rada i dolaska digitalnih nomada. Hrvatska je, zahvaljujući kombinaciji kvalitete života, relativno dobre infrastrukture i posebne vize za digitalne nomade, postala svojevrsni laboratorij za nove modele rada i organizacije IT timova.
Od outsourcinga do remote‑prvog modela
Još prije desetak godina većina domaćih IT kompanija gradila je posao na inozemnim klijentima kroz outsourcing. Zatim su došli prvi ozbiljniji product startupi poput Infobipa, Rimca, Photomatha ili Fivea, koji su pokazali da se iz Hrvatske mogu graditi globalni proizvodi. Danas se na taj sloj nadovezuje treći – remote rad kao standard, a ne iznimka.
Pandemija je ubrzala taj zaokret, ali ga nije stvorila. Mnoge hrvatske tvrtke, od mladih SaaS startupa do etabliranih firmi poput Infinuma, Bornfighta ili Agency04, već su prije 2020. eksperimentirale s hibridnim i distribuiranim timovima. Nakon 2020. granica između “lokalnog” i “globalnog” tržišta rada praktički se izbrisala: developeri iz Splita rade za poslodavce u Berlinu, a stručnjaci iz Berlina privremeno žive i rade iz Zagreba.
U anketama koje redovito provodi udruga CISEx među izvoznicima softvera, sve se češće ističe da je mogućnost rada na daljinu jedan od ključnih benefita za privlačenje i zadržavanje kadra. Remote‑prvi pristup postaje nova normalnost, a ured – opcija, a ne obveza.
Coworking prostori kao novi tech hubovi
Zagreb ostaje središnja točka hrvatske tehnološke scene, ali prostori poput HUB385, Impact Huba ili Wespa Spacesa danas su tek dio šire slike. U međuvremenu su se razvili lokalni hubovi diljem zemlje:
- u Splitu – Amosfera, Tink Tank, Saltwater Workspace i niz manjih prostora uz Rivu i u centru,
- u Rijeci – RiHub i niz prostora vezanih uz Sveučilište i gradske inicijative,
- u Zadru – coworkinzi usmjereni na sezonske nomade i freelancere,
- u Osijeku – Coworking Osijek, BIOS i inkubatori povezani s FERIT‑om.
Ti prostori više nisu samo “ured s brzim internetom”. Oni funkcioniraju kao lokalni tech hubovi u kojima se susreću domaći developeri, produkt menadžeri, dizajneri, data inženjeri, ali i digitalni nomadi iz cijelog svijeta. U jednoj prostoriji često sjedi kombinacija: hrvatski backend developer na projektu za skandinavski fintech, UX dizajnerica iz Poljske koja privremeno živi u Splitu i američki product manager koji je u Hrvatsku došao zbog digital nomad vize.
Rezultat su spontana poznanstva, ad‑hoc suradnje i nastanak hibridnih timova. Nije rijetkost da se MVP za novi startup rodi upravo na meetupima ili neformalnim druženjima u coworkingu, gdje netko od lokalnih stručnjaka upozna iskusnog nomada koji donosi znanje iz Londona, Berlina ili San Francisca.
Digitalna nomad viza kao katalizator
Uvođenje posebne vize za digitalne nomade 2021. godine Hrvatsku je stavilo na kartu globalne remote zajednice. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, kroz tu je vizu prošlo nekoliko tisuća stranaca, a stvarni broj remote radnika koji borave u zemlji još je veći, jer mnogi dolaze kroz druge boravišne modele.
U praksi, digitalni nomadi koji ostaju dulje od jedne sezone često prestaju biti samo “turisti s laptopom”. Uključuju se u lokalne projekte kao konzultanti, predavači na meetupima, mentori u inkubatorima ili čak su‑founderi novih tvrtki. U Splitu, Zadru i Zagrebu već postoje primjeri startupa koje su pokrenuli mješoviti timovi – lokalni osnivači i strani nomadi koji su se odlučili zadržati u Hrvatskoj.
Hrvatska udruga digitalnih nomada i lokalne inicijative poput “Digital Nomad Valley” u Zadru ili programa u Dubrovniku dodatno strukturiraju tu zajednicu, organiziraju konferencije, tematske tjedne i radionice. Time se turizam s visokovrijednim gostima pretvara u dugoročniji tehnološki i poslovni kapital.
Kako se mijenja zapošljavanje u domaćem IT‑ju
Remote val mijenja i način na koji domaće IT tvrtke zapošljavaju. Nekoliko je vidljivih trendova:
- Fleksibilne politike rada – većina ozbiljnijih IT poslodavaca u anketama navodi mogućnost rada od kuće ili bilo odakle u Hrvatskoj kao standard. Neki, posebno product kompanije, dopuštaju i potpuno remote rad iz drugih zemalja EU.
- Zapošljavanje izvan velikih centara – tvrtke iz Zagreba više ne gledaju samo lokalni bazen talenta. Zapošljavaju developere iz Osijeka, Splita, Varaždina ili manjih mjesta, uz povremene dolaske u ured.
- Hibridni timovi – kombinacija stalno zaposlenih u Hrvatskoj, remote stručnjaka iz inozemstva i digitalnih nomada na vremenski ograničenim angažmanima.
- Konkurencija stranih poslodavaca – sve više hrvatskih inženjera radi direktno za strane tvrtke, bez posrednika i bez preseljenja. To podiže plaće i standarde, ali povećava i pritisak na domaće poslodavce.
Kako kaže jedan zagrebački CTO koji vodi tim od 40 ljudi raspršenih po cijeloj regiji: “Više ne konkuriramo samo kolegi iz susjedne ulice, nego i njemačkom scaleupu ili nizozemskom fintechu. Ako ne ponudimo fleksibilnost i zanimljive projekte, ljudi jednostavno odu – virtualno.”
Uloga fakulteta, meetupa i hackathona
Fakulteti poput FER‑a u Zagrebu, FOI‑a u Varaždinu, FESB‑a u Splitu ili FERIT‑a u Osijeku i dalje su ključni izvor kadra za domaći IT. No, prvi stvarni susret studenata s remote radom često se događa izvan formalnog obrazovanja – u coworking prostorima, na meetupima i hackathonima.
U Zagrebu su to, primjerice, Java, JS, DevOps i AI meetupi u HUB385‑u ili Algebra LAB‑u. U Splitu se u Amosferi i FESB‑u redovito održavaju radionice i hackathoni, dok Osijek razvija vlastite AI i game dev zajednice. Tamo studenti rade na projektima za strane klijente, sudjeluju u online hackathonima i uče kako funkcioniraju distribuirani timovi.
Programi financirani iz EU fondova, poput inicijativa za digitalnu transformaciju i prekvalifikacija u IT, dodatno šire bazen ljudi koji iz Hrvatske ulaze na globalno tržište rada. Remote rad im omogućuje da ostanu u svojim gradovima, ali rade na međunarodnim projektima.
Regulatorni i infrastrukturni izazovi
Kako bi Hrvatska doista postala laboratorij za održivi remote model, spontani rast treba pretvoriti u strukturiranu strategiju. To podrazumijeva nekoliko ključnih koraka:
- Jasni porezni okviri – i za digitalne nomade i za hrvatske građane koji rade remote za strane poslodavce. Trenutno mnogi nailaze na nejasnoće oko dvostrukog oporezivanja, statusa freelancera i tumačenja ugovora o radu.
- Stabilna i brza infrastruktura – većina većih gradova ima solidan internet, ali manja mjesta i otoci, koji bi mogli biti atraktivni nomadima, još uvijek se bore s infrastrukturom. Optika i 5G ključni su preduvjet.
- Specijalizirane zajednice po gradovima – umjesto generičkih coworkinga, sve je više potrebe za fokusiranim hubovima: AI u Zagrebu i Osijeku, game dev u Splitu i Rijeci, fintech u Zagrebu i Varaždinu.
- Povezivanje startupa i nomada – kroz organizirane programe, mentorske sheme i inkubatore koji ciljano spajaju lokalne timove s međunarodnim talentom koji već boravi u Hrvatskoj.
Uz to, stručnjaci često upozoravaju da remote rad ne rješava automatski sve probleme. Potrebno je ulagati u menadžerske vještine za vođenje distribuiranih timova, u alate za suradnju i u mentalno zdravlje zaposlenika koji rade iz izolacije.
Hrvatska kao tehnološka, a ne samo turistička destinacija
Ako uspije strukturirati ovaj val remote rada, Hrvatska ima priliku promijeniti svoju globalnu percepciju. Umjesto da bude isključivo ljetna destinacija, može postati cjelogodišnje središte za razvoj softvera, digitalnih proizvoda i tehnoloških inovacija.
Zamisliv je scenarij u kojem se globalni AI startup vodi iz Zagreba, dio tima živi u Splitu i Zadru, jedan co‑founder je nomad iz Nizozemske, a ključni klijenti dolaze iz SAD‑a i Ujedinjenog Kraljevstva. Takvi primjeri već postoje, ali još uvijek nisu pravilo.
Kako je jedan domaći osnivač sažeo na recentnoj konferenciji u Zagrebu: “Hrvatska je dovoljno mala da eksperimentiramo brzo, a dovoljno povezana s EU da rezultat tih eksperimenata odmah plasiramo globalno.” Upravo ta kombinacija – kvaliteta života, EU okruženje, rastući IT sektor i otvorenost prema remote radu – čini zemlju zanimljivim laboratorijem za budućnost rada.
Hoće li Hrvatska iskoristiti priliku ovisit će o spremnosti države, lokalnih zajednica i samog IT sektora da ovu spontanu remote revoluciju pretvore u dugoročnu razvojnu strategiju. Za sada je jasno jedno: digitalni nomadi i distribuirani timovi već su promijenili domaći IT ekosustav – pitanje je samo hoćemo li taj potencijal do kraja iskoristiti.
