Domaća IT industrija već godinama ponavlja istu dijagnozu: nedostaje ljudi. Prema podacima HUP ICT-a i Eurostata, Hrvatska je pri dnu Europske unije po udjelu ICT stručnjaka u ukupnoj radnoj snazi, dok istovremeno izvoz softvera i usluga raste dvoznamenkastim stopama. Dok se u Zagrebu i većim središtima još uvijek raspravlja o reformi formalnog obrazovanja, jug Hrvatske tiho gradi paralelni, neformalni sustav – mrežu STEM inicijativa koje bi u sljedećih desetak godina mogle bitno promijeniti strukturu domaće tehnološke radne snage.
Umjesto čekanja da fakulteti sami proizvedu dovoljno inženjera, lokalne zajednice, udruge, telekomi i županijske razvojne agencije sve više ulažu u neformalno obrazovanje – od programerskih škola do putujućih STEM laboratorija. Upravo na jugu, u Dalmaciji, danas se može vidjeti kako izgleda konkretan odgovor na pitanje: tko će sutra raditi u hrvatskom IT-u?
STEM kombi: laboratorij na kotačima za otoke i zaleđe
Jedan od najupečatljivijih primjera je STEM EduCamp i njegov „STEM kombi” – mobilni laboratorij koji doslovno dovozi znanost i tehnologiju u male, otočne i ruralne škole juga Hrvatske. Projekt vodi udruga OUI, uz podršku međunarodne platforme Edu-Fund i lokalnih partnera. Ciljano rade s djecom u dobi od 11 do 19 godina, upravo tamo gdje je pristup izvannastavnim STEM aktivnostima najslabiji.
Umjesto klasičnih frontalnih predavanja, djeca u STEM kombiju rade na istraživačkim radionicama: sastavljaju robote, programiraju micro:bit kontrolere, uče osnove elektronike, 3D modeliranja i analize podataka. U manjim mjestima, gdje je informatički kabinet često tek jedna učionica s nekoliko starijih računala, ovakav „lab na kotačima” znači razliku između povremenog informatičkog sata i stvarnog doticaja s modernom tehnologijom.
„Ako mi ne dođemo njima, mnogi od njih nikad neće vidjeti kako izgleda suvremeni STEM laboratorij”, ističu organizatori, podsjećajući na činjenicu da su djeca iz otočnih i ruralnih sredina često hendikepirana upravo u pristupu suvremenim sadržajima. Dugoročno, ovakve radionice stvaraju bazen motiviranih budućih studenata tehničkih fakulteta – ali i šire, jer dio polaznika otkriva zanimanje za primijenjenu matematiku, fiziku ili inženjerstvo okoliša.
Sličan model ranije su testirali i drugi projekti, poput „STEM revolucije” Instituta za razvoj i inovativnost mladih (IRIM) koji je micro:bit uređaje uveo u osnovne škole diljem Hrvatske. STEM kombi taj pristup prilagođava specifičnostima juga – manjim razredima, otočnim trajektnim linijama i školama u zaleđu udaljenima od većih gradova.
EDIT CodeSchool: dalmatinski inkubator budućih developera
Drugi ključni stup nove generacije IT kadrova u Dalmaciji je EDIT CodeSchool, program koji se razvija u sklopu inicijative Digitalna Dalmacija (Splitsko-dalmatinska županija). EDIT je u svega nekoliko godina postao svojevrsni inkubator budućih developera, dizajnera i data entuzijasta.
Kroz šest različitih tečajeva – od osnova programiranja do web razvoja i uvoda u podatkovnu analitiku – prošlo je već nekoliko tisuća učenika osnovnih i srednjih škola iz Splita, Šibenika, Zadra i okolnih mjesta. Nastava se odvija u suradnji s lokalnim IT tvrtkama, poput Typeqasta, ExtensionEnginea, Net Medie ili lokalnih startupova koji sudjeluju kao mentori.
Model je jednostavan, ali učinkovit: učenici uče od praktičara, na stvarnim tehnologijama koje se koriste u industriji – HTML, CSS, JavaScript, Python, osnove baza podataka. Tvrtke zauzvrat dobivaju priliku rano prepoznati talent i usmjeriti ga prema budućem zapošljavanju, praksi ili studentskim projektima. U praksi se već događaju situacije u kojima bivši polaznici EDIT-a kasnije završavaju FER, FESB ili PMF, a potom se vraćaju u lokalne firme kao junior developeri.
EDIT CodeSchool tako rješava jedan od ključnih problema hrvatskog IT-a: jaz između školskih kurikuluma i potreba industrije. Dok se nastavni planovi u formalnom sustavu mijenjaju sporo, kroz ovakve neformalne programe moguće je u roku od jedne školske godine uvesti nove tehnologije, frameworks ili AI alate, ovisno o trendovima na tržištu.
Uključivanje djevojčica i podzastupljenih skupina: A1 STEMfemme Junior
Treći važan element nove STEM scene na jugu su ciljani programi za uključivanje podzastupljenih skupina, osobito djevojčica. Iako djevojke u Hrvatskoj u prosjeku postižu bolje rezultate u školi, u STEM zanimanjima i dalje čine manjinu. Prema podacima Europske komisije, udio žena među ICT stručnjacima u Hrvatskoj kreće se oko 20 posto.
Projekt A1 STEMfemme Junior, koji se provodi u splitskim osnovnim školama, pokušava taj trend preokrenuti već u ranoj dobi. Kroz radionice robotike, programiranja i digitalne kreativnosti, djevojčice se potiče da se okušaju u ulogama programerki, inženjerki i znanstvenica. Naglasak je na osnaživanju – rušenju stereotipa da je „programiranje za dečke” i pokazivanju konkretnih ženskih uzora iz hrvatske IT scene.
U radionicama se često navode primjeri domaćih stručnjakinja: od istraživačica iz Instituta Ruđer Bošković i FER-a, do poduzetnica iz tvrtki poput Photomatha, Specka ili Infobipa, gdje žene vode razvojne timove i proizvode. Poruka je jasna: hrvatski IT treba više inženjerki, a put do toga počinje u osnovnoj školi.
SkillUp i AI edukacije: menadžeri moraju razumjeti tehnologiju
Paralelno s radom s djecom, raste i broj programa namijenjenih menadžerima, poduzetnicima i javnim službenicima. Jedan od njih je SkillUp, edukacijski program usmjeren na praktičnu primjenu umjetne inteligencije i digitalnih alata u poslovanju.
U hrvatskim tvrtkama često se događa paradoks: mladi developeri i inženjeri prate globalne trendove, dok uprave i srednji menadžment zaostaju u razumijevanju tehnologije. Rezultat su nerealna očekivanja, pogrešno planirani IT projekti i propuštene prilike za digitalizaciju procesa. Edukacije poput SkillUpa pokušavaju to promijeniti – polaznici uče kako koristiti generativni AI u svakodnevnom radu, kako procijeniti isplativost automatizacije ili kako postaviti realne ciljeve IT timovima.
Takvi programi ne stvaraju nove developere, ali stvaraju ono što je jednako važno: zrelije poslovno okruženje. Budući IT stručnjaci koji danas prolaze kroz EDIT, STEM kombi ili slične programe, sutra će raditi u tvrtkama čiji menadžment bolje razumije tehnologiju, što povećava šanse da ostanu u Hrvatskoj umjesto da potraže karijeru u inozemstvu.
Umrežavanje lokalnih aktera: dalmatinski model za cijelu Hrvatsku
Zajednički nazivnik svih ovih inicijativa je umrežavanje – škola, udruga, tehnoloških kompanija i lokalne samouprave. U Dalmaciji se pokazalo da ključ nije u jednoj velikoj reformi, nego u nizu manjih, dobro usklađenih poteza.
Županije i gradovi osiguravaju logistiku, prostore i dio financiranja. Udruge i obrazovne institucije razvijaju kurikulume i provode radionice. IT tvrtke daju mentore, opremu i realne projektne zadatke. Rezultat je održiv kadrovski pipeline – lanac kroz koji dijete iz male otočne škole može od prvog kontakta s robotikom doći do studentske prakse u lokalnoj softverskoj firmi.
Takav model već se širi i izvan Dalmacije. U Slavoniji djeluju inicijative poput Osijek Software Cityja i STEM centra u Osijeku, u Rijeci RITEH i lokalne IT udruge rade na sličnim programima, dok Zagreb ima niz privatnih i javnih coding škola. No jug Hrvatske trenutačno je najvidljiviji primjer kako se kroz koordinirani pristup može odgovoriti na kronični manjak IT stručnjaka.
Od uvoza stručnjaka do stvaranja vlastitih generacija
U posljednjih deset godina hrvatske IT tvrtke često su rješenje tražile u uvozu gotovih stručnjaka ili outsourcingu. Međutim, globalna potražnja za developerima, data scientistima i AI inženjerima čini takav model sve skupljim i nesigurnijim. Istovremeno, demografski trendovi i iseljavanje dodatno smanjuju bazen dostupnog domaćeg talenta.
Inicijative poput STEM kombija, EDIT CodeSchoola, A1 STEMfemme Juniora i SkillUpa pokazuju drukčiji pristup: sustavno stvaranje vlastitih generacija stručnjaka, od osnovne škole do menadžmenta. Rezultati neće biti vidljivi preko noći – prvi polaznici ovih programa tek će za nekoliko godina upisivati fakultete, a za desetak godina ulaziti u seniorske uloge.
Ipak, trend je jasan. Ako se ovi modeli prošire iz Dalmacije na ostatak zemlje i dobiju stabilnu institucionalnu podršku, Hrvatska bi u idućem desetljeću mogla prijeći s borbe za uvoz gotovih IT stručnjaka na stvaranje vlastitog, regionalno raspoređenog tehnološkog ekosustava. U tom scenariju, pitanje više neće biti „gdje ćemo naći programere?”, nego „kako ćemo zadržati i motivirati generacije koje smo sami odgojili?”
Za domaću IT industriju, koja se sve više natječe na globalnom tržištu, odgovor na to pitanje mogao bi biti presudan. A jug Hrvatske upravo pokazuje da se rješenje ne krije samo u velikim centrima, već i u kombiju punom robota koji pristaje u maloj otočnoj luci.
