Hrvatska IT scena godinama se opisivala kroz nekoliko velikih priča: Infobip, Rimac, Nanobit, Photomath. Zagreb je bio gotovo jedina pozornica, uz povremene iznimke iz Svete Nedelje ili Vodnjana. No u pozadini velikih naslova događa se promjena koja je dugoročno možda i važnija: nastaje mreža regionalnih tech hubova, inkubatora i inovacijskih centara koja sustavno širi digitalnu ekonomiju izvan glavnog grada.
Ta mreža još nije glasna, nema uvijek blještave konferencije ni milijunske runde. Ali ima ono što je hrvatskom tehnološkom ekosustavu dugo nedostajalo – kontinuitet, lokalne timove i specijalizaciju po regijama. Od Zagreba i Rijeke, preko Osijeka i Varaždina, do Šibenika i Istre, oblikuje se nova karta hrvatske tehnologije.
Nuqleus: akademski hub koji povezuje znanost i poduzetništvo
Simbol tog zaokreta je Nuqleus, program akademskog poduzetništva na zagrebačkom FER‑u. Financial Times ga je 2025. uvrstio među 150 vodećih europskih inovacijskih hubova, rame uz rame s etabliranim centrima iz Njemačke, Nizozemske i nordijskih zemalja. To je prvo takvo priznanje za jedan hrvatski akademski program usmjeren na komercijalizaciju znanja.
Nuqleus spaja istraživače, doktorande i poduzetnike. Ideja je jasna: laboratorijski rad ne smije završiti u ladici, nego u proizvodu. Iz tog su okruženja već izašli deep‑tech timovi poput Arkensighta, koji uz pomoć dronova i računalnog vida analizira dalekovode i drugu infrastrukturu, smanjujući rizik kvarova i trošak održavanja. Drugi primjer je Ulpian – alat koji uz podršku umjetne inteligencije pretražuje pravne propise, olakšava rad odvjetnicima i pravnicima u tvrtkama te ubrzava pravnu analizu.
Ovakvi projekti su tipični za novu generaciju hrvatskih startupa: nišni, tehnološki zahtjevni i od prvog dana usmjereni na globalno tržište. Ne traže stotine zaposlenika u prvoj godini, ali traže snažnu podršku – mentore, pravne resurse, pristup industrijskim partnerima i ranim investitorima. Upravo tu se pojavljuje uloga hubova poput Nuqleusa.
Energetika, more i baterije: riječko‑šibenski energetski klaster
Dok se Zagreb profilira u AI i SaaS smjeru, na sjevernom Jadranu raste drugačija, ali jednako ambiciozna priča. Rijeka, tradicionalno okrenuta industriji i logistici, posljednjih godina postaje fokus novih energetskih i greentech projekata. Jedan od najzanimljivijih je IE‑Energy, tvrtka koja razvija virtualnu elektranu i prvi veliki baterijski sustav kod Šibenika.
Model virtualne elektrane oslanja se na umrežavanje različitih izvora energije – od solarnih elektrana do baterijskih spremnika – u jedan digitalno upravljan sustav. Takva infrastruktura ključna je za budućnost elektroenergetskih mreža, osobito u zemljama s velikim udjelom obnovljivih izvora. Hrvatska, s obalom, vjetrom i suncem, logično je testno polje. IE‑Energy i slični projekti pokazuju kako se znanje iz elektrotehnike, softvera i energetike može spojiti u izvozni proizvod, ali i u novu industrijsku nišu za cijelu regiju.
Šibenik, koji je još donedavno u tehnološkim pričama uglavnom figurirao kroz turizam, tako postaje dio energetsko‑tehnološkog klastera. Lokalni fakulteti i srednje škole počinju prilagođavati programe, a gradske vlasti sve češće u suradnji s poduzetnicima traže EU fondove upravo za projekte iz energetike i digitalizacije infrastrukture.
Osijek, Varaždin i gaming: istočna i sjeverna os IT‑a
Na drugom kraju zemlje, Osijek već godinama gradi reputaciju kao grad gaminga i embedded sustava. Tvrtke poput Gamepiresa (autori Scuma) i nekoliko manjih studija pokazale su da je moguće iz Slavonije raditi globalne naslove. Uz njih, niz embedded i IoT tvrtki surađuje s automobilsko‑industrijskim klijentima u Njemačkoj i Austriji.
Osijek Software City, lokalna udruga koja okuplja tvrtke i entuzijaste, odigrao je ključnu ulogu u povezivanju fakulteta, srednjih škola i poslodavaca. Hackathoni, meetupi i ljetne škole stvorili su generaciju developera koja više ne mora birati između odlaska u Zagreb ili inozemstvo. U posljednjih nekoliko godina sve je više timova koji ostaju u Osijeku, ali ciljaju globalno tržište – bilo kroz gaming, bilo kroz specijalizirane B2B alate.
Varaždin prati sličan put, ali s vlastitim naglaskom. Grad s jakom industrijskom tradicijom i dobrom prometnom povezanošću postao je baza za embedded, automotive i fintech projekte. U blizini su i Čakovec i Krapina, gdje se razvijaju manji razvojni centri. U kombinaciji s FOI‑jem u Varaždinu i Tehničkim veleučilištem u Zagrebu, sjever Hrvatske gradi klaster koji je manje vidljiv široj javnosti, ali vrlo cijenjen u inženjerskim i izvoznim krugovima.
Istra i manji gradovi: SaaS iz Vižinade i remote‑prvo poduzeća
Jedan od najzanimljivijih trendova je pojava specijaliziranih SaaS projekata iz malih sredina. Primjer je ElectricSQL, projekt nastao u Vižinadi, koji razvija tehnologiju za tzv. “local‑first” aplikacije – softver koji radi bez stalne veze na internet, a zatim pametno sinkronizira podatke. Takva rješenja posebno su tražena u industrijama gdje je veza nestabilna ili skupa, ali se očekuje visoka dostupnost podataka.
Istra, koja je godinama bila sinonim za turizam i poljoprivredu, sve više privlači remote‑prvo IT tvrtke. Kvaliteta života, prometna povezanost i blizina Slovenije i Italije čine je prirodnom bazom za internacionalne timove. U Puli, Poreču i Labinu niču manji coworking prostori i inkubatori, često u suradnji s lokalnim vlastima i županijom, dok se u Puli razvija i sve snažnija scena oko Sveučilišta Jurja Dobrile i lokalnih udruga.
Split i Dalmacija: mobilnost, turizam i logistika
Split, kao drugi najveći grad, logično je središte za južnu Hrvatsku. No dok je Zagreb fokusiran na horizontalne tehnologije (AI, developer alati), splitska scena snažno se oslanja na specifične industrije – turizam, mobilnost, pomorstvo i logistiku. Startupi razvijaju rješenja za optimizaciju smještaja, upravljanje flotama brodova, pametne marine i analitiku turističkog prometa.
Uz splitsko Sveučilište i FESB, važnu ulogu imaju lokalni inkubatori i coworking prostori. U posljednjih nekoliko godina u Splitu se pojavljuje sve više early‑stage investitora i business angels, često poduzetnika iz prethodnih generacija koji sada ulažu u nove timove. Time Dalmacija dobiva ono što je dugo nedostajalo – ranu kapitalnu i mentorsku podršku, a ne samo outsourcing poslove.
CroStartup i povezivanje točaka u jedan ekosustav
Rast regionalnih hubova donosi i novi izazov: kako sve te točke povezati u koherentan nacionalni ekosustav. Tu na scenu stupa CroStartup, udruga koja okuplja hrvatske startupe i investitore. Njihova uloga je višeslojna – od lobiranja za povoljnije oporezivanje udjela zaposlenika i pojednostavljenje ESOP shema, do standardizacije pravnih dokumenata kako bi rani timovi manje vremena trošili na birokraciju.
Uz CroStartup, važne su i druge inicijative: Digitalna Hrvatska, lokalne tehnološke udruge u Osijeku, Rijeci, Splitu i Varaždinu, kao i suradnja s HAMAG‑BICRO‑om i županijskim razvojim agencijama. Sve češće se organiziraju nacionalni programi koji imaju lokalne satelite – akceleratori koji istovremeno rade u Zagrebu, Splitu i Osijeku, ili investicijski programi koji uvjetuju uključivanje timova iz više regija.
Na konferencijama poput Infobip Shift‑a u Zadru, LEAP Summita u Zagrebu ili lokalnih događanja poput KulenDayz u Osijeku, sve se jasnije vidi nova slika: hrvatski startupi više nisu koncentrirani u jednom gradu. Paneli i pitch natjecanja uključuju timove iz Šibenika, Varaždina, Istre, Međimurja, pa čak i manjih mjesta poput Sinja ili Bjelovara.
Decentralizacija prilika: ostanak timova i novi izvozni proizvodi
Ključni učinak ove mreže hubova je decentralizacija prilika. Prije desetak godina, ambiciozni inženjer iz Slavonije ili Dalmacije često je imao dvije opcije: Zagreb ili inozemstvo. Danas se ta slika mijenja. Sve je više slučajeva gdje tim ostaje u rodnom gradu, koristi lokalni inkubator, surađuje s regionalnim fakultetom, a od prvog dana prodaje na tržištima Njemačke, SAD‑a ili Skandinavije.
Istovremeno se sve češće spajaju industrije koje su se nekad činile udaljenima: energetika i softver, pravo i AI, robotika i logistika, poljoprivreda i IoT. Hrvatska, s relativno malim tržištem ali solidnom tehničkom bazom, prirodno se usmjerava na specijalizirane, visoko‑tehnološke niše. Upravo tu regionalni hubovi imaju najveću vrijednost – oni poznaju lokalnu industriju i probleme, a istovremeno imaju pristup globalnim tehnološkim trendovima.
Ako se nastavi rast ranih ulaganja, širenje akceleracijskih programa i suradnja akademije i industrije, hrvatska IT scena do kraja desetljeća mogla bi napustiti narativ “par velikih iznimki”. Umjesto toga, prepoznatljivost bi mogla doći iz mreže specijaliziranih hubova koji kontinuirano izbacuju nove izvozne proizvode – od deep‑techa s FER‑a, preko energetskih rješenja s Jadrana, do gaminga iz Slavonije i SaaS‑a iz Istre.
Što nedostaje da mreža postane sustav?
Ipak, izazovi su i dalje prisutni. Nedostatak stručnog kadra, sporo povlačenje EU sredstava, administrativne prepreke pri osnivanju i zatvaranju tvrtki te nedovoljno razvijeno tržište rizičnog kapitala ostaju glavne kočnice. Mnogi startupi i dalje ovise o stranim fondovima i akceleratorima, što često znači i preseljenje dijela poslovanja u inozemstvo.
Stručnjaci iz industrije sve češće ističu tri ključna prioriteta: brže i predvidljivije regulatorne procese, porezne poticaje za ulaganja u ranoj fazi te sustavniju podršku obrazovnom sustavu kako bi se odgovorilo na potražnju za inženjerima i tehničkim profilima. Bez toga, regionalni hubovi riskiraju ostati izolirani otoci dobrih praksi, umjesto da postanu dio koordiniranog nacionalnog sustava.
Unatoč tome, trend je jasan. Hrvatska tehnološka priča više nije vezana samo uz jedan grad ili nekoliko velikih imena. Od Zagreba do Šibenika, od Osijeka do Istre, polako nastaje nova karta IT‑a – ona u kojoj lokalni hubovi igraju globalnu igru.
