Hrvatski IT godinama se opisivao kroz outsourcing, agencijski razvoj i globalne SaaS proizvode. Uspjesi poput Infobipa, Rimca i Photomatha pokazali su da se iz Hrvatske može graditi globalni biznis, ali većina domaćih timova i dalje je igrala na provjerene, softverske modele.
Posljednjih nekoliko godina ispod radara se formira novi sloj ekosustava: kombinacija deep‑tech startupa i fondova rizičnog kapitala koji ciljano traže zahtjevne tehnologije i mjerljiv društveni učinak. To je segment koji traži više kapitala, duži horizont povrata i snažniju vezu sa znanošću i industrijom – ali potencijalno donosi veće i dugotrajnije benefite za hrvatsko gospodarstvo.
Novi kapital za složenije projekte
Prvi val institucionalnog VC kapitala u Hrvatskoj obilježio je Fil Rouge Capital. U samo nekoliko godina kroz akceleracijske programe i seed ulaganja podržali su više od 150 startupa. U portfelju su i AI te data‑driven tvrtke poput Lebesguea, koji razvija alate za kvantitativnu analizu tržišta kapitala, ili AdScanner, koji uz pomoć podataka i strojnog učenja mijenja način mjerenja TV i video oglašavanja.
Uz Fil Rouge, krajolik se širi novim igračima. AYMO Ventures, platforma podržana od Europskog investicijskog fonda (EIF), najavljuje fondove fokusirane na hrvatske i regionalne startupe u ranoj fazi. South Central Ventures, prisutan u Zagrebu od 2015., cilja na B2B SaaS, deep‑tech i skalabilne softverske proizvode iz cijele regije, s ulaganjima u tvrtke poput Agrivija i Bulba.
Takva kombinacija lokalnog i regionalnog kapitala mijenja startnu poziciju domaćih timova. Donedavno su ambiciozniji projekti morali vrlo rano tražiti prve veće runde u Londonu, Berlinu ili Silicijskoj dolini. Danas je realno da pre‑seed i seed financiranje, pa i dio serije A, osiguraju upravo fondovi sa zagrebačkim adresama, uz podršku europskih programa poput InvestEU i InnovFin.
Feelsgood i uspon impact ulaganja
Posebno zanimljiv iskorak donosi Feelsgood Capital, prvi hrvatski social‑impact VC fond. Podržan od EIF‑a i Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR), Feelsgood je postavio tezu da dio najvrjednijih tehnoloških rješenja istovremeno rješava društvene i ekološke izazove – od zdravlja i obrazovanja do klimatskih promjena.
U praksi to znači da se od svakog ulaganja traže i financijski povrat i mjerljiv utjecaj. U portfelju su, primjerice, projekti koji djeci i mladima otvaraju pristup STEM obrazovanju, rješenja za mentalno zdravlje te platforme koje koriste AI za optimizaciju potrošnje energije. Fond koristi međunarodno priznate okvire za mjerenje utjecaja (poput IRIS+ indikatora) i od startupa traži konkretne metrike: broj korisnika iz ranjivih skupina, smanjenje emisija CO2, rast pristupa obrazovanju.
Takav pristup uklapa se u širi europski trend. Europska investicijska banka i EIF posljednjih godina snažno potiču impact ulaganja, a Bruxelles kroz programe poput Horizon Europe i EIC Accelerator nudi znatne grantove i equity podršku projektima s društvenim učinkom. Hrvatska s Feelsgoodom i nekoliko manjih impact inicijativa hvata priključak na tu struju, što domaćim timovima otvara dodatne izvore kapitala, ali i postavlja viša očekivanja oko toga što „uspješan startup” danas znači.
Deep‑tech: od laboratorija do tvornice
Paralelno s razvojem fondova, na domaćem tržištu niču deep‑tech startupi koji se ne boje hardvera, kompleksnih algoritama i dugih prodajnih ciklusa. Najpoznatiji primjer je Gideon Brothers (danas Gideon), koji razvija autonomne robote za logistiku i industriju, kombinirajući računalni vid, 3D percepciju i naprednu navigaciju. Tvrtka surađuje s globalnim logističkim igračima i proizvodnim kompanijama, a razvoj se oslanja na snažnu istraživačku bazu inženjera i znanstvenika.
Tu su i timovi koji razvijaju specijalizirane AI modele za proizvodne linije, vizualnu inspekciju kvalitete ili prediktivno održavanje strojeva. U Zagrebu, Rijeci i Osijeku niču rješenja za industrijsku automatizaciju, pametne gradove i energetsku učinkovitost, često u partnerstvu s domaćim tvornicama ili komunalnim poduzećima. Primijenjeni AI više nije samo tema konferencija; sve češće ulazi u hale, skladišta i infrastrukturu.
Ovi projekti imaju drugačiju dinamiku od klasičnog SaaS‑a. Potrebne su godine razvoja, skupi prototipovi, certificiranje i pilot‑projekti s industrijskim partnerima. Povrat investicije rijetko dolazi u tri do pet godina; realnije je sedam do deset. Upravo zato je važno da dio domaćih fondova, poput South Central Venturesa ili specijaliziranih korporativnih VC vozila, razumije te cikluse i spreman je strpljivo pratiti timove kroz rane faze.
Uloga fakulteta i istraživačkih centara
Deep‑tech i impact startupi teško nastaju u vakuumu. Potrebna je bliska veza sa sveučilištima, institutima i laboratorijima. U Hrvatskoj se posljednjih godina vidi pomak: FER‑ov SPOCK, FOI‑jev Startup@FOI, riječki STEP RI i osječki BIOS sve više rade na tome da istraživače i studente spajaju s poduzetništvom.
Primjeri spin‑off projekata s Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Prirodoslovno‑matematičkog fakulteta ili Instituta Ruđer Bošković pokazuju da domaća znanost ima komercijalni potencijal. No put od znanstvenog rada do tržišnog proizvoda i dalje je trnovit: regulativa oko intelektualnog vlasništva, nedostatak poduzetničkih vještina i ograničen pristup ranoj fazi kapitala često usporavaju proces.
Tu novu ulogu preuzimaju upravo deep‑tech i impact fondovi. Osim kapitala, donose i strukturirano mentorstvo, pristup mreži industrijskih partnera te iskustvo skaliranja visoko‑tehnoloških rješenja. U kombinaciji s europskim programima za transfer tehnologije, to otvara mogućnost da se dio domaćih laboratorijskih inovacija ne završi u ladici, već u proizvodnim pogonima i na izvoznim tržištima.
Zašto je ovo važno za hrvatsku IT scenu
Za hrvatski IT ovo nije samo još jedan trend, već promjena paradigme. Prvo, rastući broj fondova – od klasičnih early‑stage akceleratora do specijaliziranih impact investitora – šalje jasnu poruku poduzetnicima: danas u Hrvatskoj možete dobiti i prvi pre‑seed ček i pratnju kroz sljedeće runde, bez nužnog seljenja u inozemstvo.
Drugo, fokus na deep‑tech i društveni utjecaj otvara prostor za nove tipove startupa. Timovi koji kombiniraju znanost, inženjering i poslovanje više nisu egzotika, već sve traženiji profil. Mladi inženjeri s FER‑a, PMF‑a ili FSB‑a, koji su prije razmišljali isključivo o karijeri u korporacijama ili odlasku van, danas imaju realnu opciju ostati i graditi proizvode u suradnji s domaćim fondovima i industrijom.
Treće, ovakav razvoj smanjuje ovisnost o modelu koji se oslanja na jeftiniji rad i usluge za strane naručitelje. Umjesto toga, stvara se baza vlasničke tehnologije i intelektualnog vlasništva koje ostaje u Hrvatskoj ili barem u regiji. To je ključno za dugoročnu konkurentnost, ali i za stvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta – od istraživača i inženjera do product managera i stručnjaka za regulativu.
Što još nedostaje da postanemo regionalni hub
Iako se novi sloj ekosustava jasno nazire, nekoliko prepreka i dalje koči puni potencijal. Prva je fragmentiranost: fondovi, fakulteti, poduzetnički hubovi i korporacije često rade paralelno, bez dovoljno koordinacije. Druga je nedostatak serijskih poduzetnika u deep‑techu, koji bi svojim iskustvom mogli ubrzati nove generacije timova.
Treća prepreka je regulativa i javna nabava. Mnogi impact i deep‑tech projekti ciljaju upravo na javni sektor – zdravstvo, energetiku, obrazovanje. Bez agilnijih procedura testiranja i uvođenja inovacija, startupi teško dolaze do prvih velikih referenci u vlastitoj zemlji. Četvrto, i dalje nedostaje dovoljno domaćih „anchor“ korporacija spremnih sustavno ulagati u startupove kroz korporativni VC ili strateška partnerstva.
Unatoč tome, trend je jasan. Ako se nastavi jačati veza s fakultetima, istraživačkim institutima i industrijom, a država pojednostavi okvir za ulaganja i inovacije, Hrvatska ima realnu šansu da u sljedećem desetljeću postane prepoznatljiv regionalni hub ne samo za klasični softver, već i za sofisticirana tehnološka rješenja koja mijenjaju realni svijet.
Zaključak: novi sloj koji ostaje
Deep‑tech i impact VC više nisu egzotični pojmovi rezervirani za Berlin ili Stockholm. U Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu već danas rade timovi koji razvijaju robote, specijalizirane AI modele, rješenja za zelenu tranziciju i alate za pravedniji pristup obrazovanju. Iza njih stoje fondovi koji razumiju da povrat ne dolazi preko noći, ali da vrijednost koju stvaraju nadilazi kratkoročne metrike.
Ako je prvi val hrvatskog IT‑a pokazao da možemo izvoziti znanje, drugi val – deep‑tech i impact – mogao bi pokazati da možemo izvoziti tehnologiju i modele koji mijenjaju društvo. To je prilika koju domaća scena ne bi smjela propustiti.
