Hrvatska IT scena posljednjih je godina navikla na naslove o exitima, rundama investicija i unicornima poput Infobipa i Rimac Grupe. No ispod radara odvija se jednako važna promjena: stasanje nove generacije inženjerskih lidera koji od prvog dana razmišljaju globalno, rade remote i karijeru grade kroz proizvode, a ne samo kroz projekte za klijente.
Umjesto klasične putanje „junior–mid–senior–team lead“ u istoj tvrtki, sve je više developera koji rano preuzimaju ownership nad cijelim modulima, domenama ili čak linijama proizvoda. Često rade za inozemne scaleupove koji iz Zagreba, Splita ili Osijeka grade ključne tehničke hubove, dok istovremeno ostaju duboko ukorijenjeni u domaći ekosustav.
Od outsourcinga do product mind‑seta
Hrvatski IT je desetljećima rastao na outsourcing modelu – izradi softvera za strane klijente. Iako je taj segment i dalje snažan, sve više inženjera želi raditi na proizvodima s jasnom vizijom, korisnicima i dugoročnom strategijom.
Na taj zaokret utjecao je rast domaćih product kompanija poput Photomatha, Gideona, Microblinka, Fivea (danas Endava), Infinuma, Bornfighta ili SofaScorea. Mnogi od njih otvoreno komuniciraju da developeri kod njih ne „odrađuju taskove“, već sudjeluju u kreiranju roadmapa, razgovaraju s korisnicima i aktivno utječu na poslovne odluke.
„Ljudi više ne žele biti samo koderi. Žele razumjeti zašto nešto rade i kakav to utjecaj ima na korisnika i biznis“, često se može čuti od domaćih engineering managera na meetupima poput ZgPHP, JSZG ili DevOps Balkans. Ta promjena očekivanja posebno je vidljiva među inženjerima koji su karijeru gradili kroz remote rad za inozemne proizvodne timove.
Remote kao standard, ne iznimka
Pandemija je trajno promijenila geografiju rada. Remote suradnje s tvrtkama iz Berlina, Londona, Stockholma ili San Francisca više nisu egzotičan izuzetak, već dio svakodnevice. Hrvatski inženjeri rade u potpuno distribuiranim timovima, često vodeći kolege raspoređene na tri kontinenta.
To je otvorilo prostor za novu vrstu inženjerskog liderstva. Umjesto klasičnog „team leada“ koji fizički sjedi s timom i raspoređuje taskove, sve važnija postaje uloga tehničkog lidera koji:
- razumije cijeli business case proizvoda,
- postavlja tehničku strategiju i arhitekturu,
- brine o kvaliteti i održivosti koda,
- gradi procese koji funkcioniraju u različitim vremenskim zonama,
- aktivno radi na motivaciji i razvoju ljudi u timu.
U praksi to znači da inženjer iz Zagreba danas može biti odgovoran za kritični dio platforme fintech scaleupa iz Londona, dok mu se tim sastoji od developera iz Poljske, Portugala i Meksika. Takve uloge zahtijevaju kombinaciju tehničke dubine, komunikacijskih vještina i razumijevanja poslovnog konteksta – upravo ono što definira novu generaciju hrvatskih inženjerskih lidera.
Fakulteti i edukacije hvataju korak s industrijom
Promjenu potražnje osjećaju i hrvatske obrazovne institucije. Fakulteti poput FER‑a, FOI‑a, TVZ‑a, PMF‑a ili splitskog FESB‑a posljednjih godina uvode kolegije i smjerove usmjerene prema modernim inženjerskim ulogama: data inženjeringu, MLOpsu, cloud arhitekturama, DevOps praksama i product developmentu.
Na FER‑u se sve više projekata radi u suradnji s industrijom, često s inozemnim partnerima. Studenti rade na rješenjima u oblaku, koriste CI/CD alate, sudjeluju u hackathonima poput FER‑ovog „AI BattleLab“ ili FOI‑evog „App Start Contest“. Time već tijekom studija ulaze u okruženje koje podsjeća na stvarni rad u produktnim timovima.
Paralelno s time, privatni edukacijski programi i bootcampovi – od Algebra LAB‑a i Smartninjinih programa do specijaliziranih radionica koje organiziraju domaće IT tvrtke – nude fokusirane treninge za:
- data inženjere i analitičare,
- MLOps i AI inženjere,
- cloud i platform inženjere,
- product managere i product owners,
- engineering managere i tech leadove.
Ta horizontalna mobilnost – prelazak iz „čistog“ developmenta u šire inženjerske i produktne uloge – postaje sve češća karijerna putanja. Nije neobično da netko tko je počeo kao backend developer za nekoliko godina postane platform inženjer, a zatim pređe u ulogu engineering managera ili fractional CTO‑a za više startupova istovremeno.
Inženjerska kultura kao ključni adut poslodavaca
Za domaće tvrtke to znači da više ne mogu konkurirati samo plaćom. Kako se tržište rada otvara, a remote opcije postaju standard, hrvatski inženjeri lako biraju između lokalnih i globalnih poslodavaca. U tom kontekstu presudna postaje kvaliteta inženjerske kulture.
Tvrtke koje žele privući i zadržati novu generaciju inženjerskih lidera moraju ponuditi:
- rad na proizvodima s jasnom vizijom i stvarnim korisnicima,
- moderni tehnološki stack (cloud‑native, microservices, IaC, observability),
- slobodu eksperimentiranja i uvođenja novih tehnologija,
- jasne karijerne putanje prema arhitektima, engineering managerima, product liderima ili fractional CTO/CPO ulogama,
- transparentnu komunikaciju i uključenost inženjera u strateške odluke.
U praksi to znači da je u mnogim hrvatskim product kompanijama normalno da senior developer sudjeluje u definiranju roadmapa, prisustvuje korisničkim interviewima, predlaže pivote u funkcionalnosti i aktivno sudjeluje u procjeni poslovnog utjecaja novih featurea.
Na domaćim konferencijama poput Shift Dev-a u Splitu, Advanced Technology Daysa u Zagrebu ili KulenDayza u Osijeku sve se češće govori upravo o tim temama: kako izgraditi zdrave inženjerske organizacije, kako balansirati tehnički dug i rast, kako razvijati liderske vještine kod tehničkih ljudi.
Karijerne putanje: od senior developera do fractional CTO‑a
Nova generacija hrvatskih inženjera više ne gleda karijeru kao linearni uspon u jednoj tvrtki. Umjesto toga, grade portfelj iskustava kroz:
- rad u domaćim i međunarodnim product timovima,
- kratkoročne angažmane kao konzultanti ili fractional lideri,
- mentoriranje mlađih kolega kroz communityje i edukacije,
- povremene vlastite startup pokušaje.
U tom kontekstu pojavljuju se i nove uloge: fractional CTO, fractional CPO ili „interim“ engineering manager, gdje iskusni inženjer dio vremena posvećuje jednoj tvrtki, a ostatak drugim projektima ili vlastitim proizvodima. Takav model posebno je privlačan startupima u ranoj fazi koji si ne mogu priuštiti full‑time C‑level, ali trebaju snažno tehničko vodstvo.
Hrvatski inženjeri koji su iskustvo stjecali u globalnim scaleupovima često se vraćaju doma s jasnijom slikom kako izgleda skaliranje proizvoda s deset na milijun korisnika, kako postaviti observability, kako organizirati timove po domenama (Squads/Tribes model) i kako graditi kulturu u kojoj su autonomija i odgovornost u ravnoteži.
Što slijedi u sljedećih pet godina?
Promjene koje danas vidimo tek su početak. U idućih pet godina upravo će ovakav profil inženjerskih lidera – tehnički snažnih, produktno orijentiranih i naviknutih na remote rad – postati jedna od ključnih konkurentskih prednosti hrvatskog IT‑ja.
Kako globalne tvrtke sve češće otvaraju inženjerske hubove u regiji, Hrvatska ima priliku pozicionirati se kao mjesto gdje se ne samo isporučuje kod, već dizajnira i vodi razvoj proizvoda. No da bi tu priliku iskoristili, poslodavci i obrazovni sustav moraju nastaviti ulagati u:
- razvoj liderskih vještina kod inženjera,
- programske sadržaje koji spajaju tehnologiju i biznis,
- podršku za remote i hibridne modele rada,
- jačanje lokalnih communityja i mentorskih mreža.
Tvrtke koje ostanu na modelu „mi radimo feature, netko drugi razmišlja o proizvodu“ riskiraju gubitak najambicioznijih ljudi prema globalnoj konkurenciji. S druge strane, oni koji kombiniraju remote fleksibilnost, produktni mind‑set i jasnu tehničku viziju mogli bi iz Hrvatske izgraditi timove koji ravnopravno definiraju budućnost europske i globalne tech scene.
Nova generacija hrvatskih inženjerskih lidera već je tu. Pitanje je tko će im ponuditi dovoljno prostora, povjerenja i odgovornosti da iz te uloge izvuku maksimum – za sebe, za domaću industriju i za proizvode koji nastaju iz Hrvatske, ali ciljaju cijeli svijet.
