Umjetna inteligencija u Hrvatskoj posljednjih se godina najčešće spominje kroz fintech startupe, chatbotove i poslovne analitike. No jedan od najznačajnijih iskoraka ne događa se u uredima na Zavrtnici ili u coworkingu na Trešnjevci, nego u – laboratoriju. Na Institutu Ruđer Bošković (IRB) u Zagrebu razvijen je AI softver LimitX koji kvantne simulacije skraćuje s dana na sate, pa čak i minute. Riječ je o alatu koji cilja na eksaskalarna superračunala nove generacije i već je prepoznat u sklopu europske inicijative Inno4scale.
Što LimitX zapravo radi i zašto je to važno
LimitX dolazi iz Centra za informatiku i računarstvo IRB-a. Tim primjenjuje metode strojnog učenja i dubokih neuronskih mreža na iznimno zahtjevne kvantne izračune. U praksi to znači da se dio skupih numeričkih računanja zamjenjuje AI modelima koji uče obrasce iz prethodnih simulacija i potom predviđaju rezultate brže i uz manju potrošnju računalnih resursa.
Za istraživače materijala, farmaceutskih spojeva ili klimatskih modela to nije tek kozmetičko ubrzanje. Ako se simulacija koja je trajala 48 sati može svesti na 30 minuta, istraživački tim u istom vremenu može testirati desetke ili stotine scenarija umjesto jednog. To mijenja način na koji se planiraju eksperimenti, biraju kandidati za nove lijekove ili dizajniraju napredni materijali.
„Brzina simulacije izravno određuje koliko možemo biti ambiciozni u znanstvenim pitanjima koja postavljamo”, često se može čuti u HPC (high-performance computing) zajednici. LimitX upravo tu postavlja Hrvatsku na kartu – kao zemlju koja ne razvija samo aplikacije za krajnje korisnike, već i specijalizirane AI alate za najzahtjevnije znanstvene i industrijske zadatke.
Hrvatska u eksaskalarnoj utrci
Europska inicijativa Inno4scale, u kojoj sudjeluje i LimitX, fokusirana je na inovativne softverske pristupe za eksaskalarna superračunala – sustave sposobne za više od 1018 operacija u sekundi. To je razina računalne snage potrebna za realistične klimatske projekcije, dizajn novih materijala ili kompleksne kvantno-kemijske izračune.
Hrvatska već ima vlastitu HPC infrastrukturu, od superračunala „Bura” u Rijeci do sudjelovanja u europskim mrežama kroz EuroHPC inicijativu. No softver je često usko grlo: bez prilagođenih algoritama i optimiziranih AI modela, ni najjači klasteri ne daju puni učinak. LimitX se upravo tu pozicionira kao „pojačivač” postojećih i budućih superračunala.
Važno je i to da je projekt nastao u međunarodnom konzorciju, na projektu vrijednom nekoliko milijuna eura. To domaćim istraživačima otvara pristup ne samo infrastrukturi i partnerima, nego i znanju o tome kako se softver za eksaskalarne sustave dizajnira, testira i uvodi u industrijsku praksu.
Od znanstvenog koda do proizvoda: gdje je prilika za IT sektor
Ključno pitanje za hrvatsku IT scenu glasi: kako ovakvi projekti izlaze iz istraživačkih okvira i pretvaraju se u proizvode? LimitX je nastao kao znanstveni alat, ali njegova arhitektura i primjena jasno upućuju na komercijalni potencijal.
Moguća su barem tri puta:
1. Spin-off kompanije
Model koji je već uhodan u Njemačkoj, Švedskoj ili Nizozemskoj tek se počinje ozbiljnije razvijati u Hrvatskoj. Spin-off tvrtka koja bi nastala oko LimitX-a mogla bi nuditi:
- licenciranje softvera laboratorijima i industrijskim R&D centrima,
- prilagodbu modela specifičnim materijalnim sustavima ili farmaceutskim pipelineovima,
- konsultantske usluge za integraciju s postojećim HPC i cloud okruženjima.
FER, IRB i nekoliko drugih institucija posljednjih godina usvajaju politike poticanja spin-offova. Primjeri poput Photomatha ili Gideona pokazali su da duboka tehnologija može izrasti iz domaćih akademskih okvira. LimitX je nova prilika da se taj put ponovi u području znanstvenog AI-ja.
2. Licenciranje i industrijska partnerstva
Farmaceutske kompanije, energetski koncerni, kemijska industrija i proizvođači naprednih materijala već danas traže načine kako skratiti razvojne cikluse i smanjiti troškove neuspjelih eksperimenata. U Hrvatskoj postoji niz aktera – od Plive i Belupa do energetskih tvrtki i razvojnih centara – koji bi mogli biti rani korisnici ovakvih rješenja, bilo kroz pilot-projekte, bilo kroz zajedničke istraživačke ugovore.
Licenciranje tehnologije preko IRB-a ili buduće spin-off tvrtke omogućilo bi da se znanje stvoreno u javno financiranom sustavu vrati gospodarstvu, ali i da se dio prihoda reinvestira u nova istraživanja. To je model koji europske istraživačke organizacije, poput Fraunhofera ili CEA-e, već desetljećima uspješno prakticiraju.
3. Suradnja s domaćim cloud i HPC integratorima
Na hrvatskom tržištu već djeluje nekoliko tvrtki specijaliziranih za izgradnju HPC klastera, GPU infrastrukture i privatnih cloud rješenja. Za njih je LimitX prilika da ponude „AI ubrzanje” kao dodatni sloj usluge. Umjesto da prodaju samo hardver i osnovni softver, mogli bi isporučivati i optimizirane znanstvene AI module, pakirane u kontejnere ili kao SaaS rješenja.
Takvi paketi mogli bi biti posebno atraktivni za inozemne klijente koji traže nišna rješenja, ali im nije presudno gdje se tim fizički nalazi. Hrvatski integratori već danas izvoze znanje; AI alati poput LimitX-a mogu im dati dodatnu diferencijaciju na globalnom tržištu.
Deep-tech, a ne samo aplikacije: poruka za domaće startupe
Za hrvatske startupove priča o LimitX-u nosi jasnu poruku: duboka znanost i industrijski AI nisu odvojeni svjetovi. Dok se većina domaćih AI projekata fokusira na obradu teksta, slika ili poslovnih podataka, globalni rast se sve više događa u deep-tech segmentu – na sjecištu računarstva visokih performansi, znanosti o materijalima, biotehnologije i energetike.
Upravo tu Hrvatska ima skriveni adut: relativno snažnu znanstvenu zajednicu u fizici, kemiji i računarstvu, tradiciju sudjelovanja u europskim projektima i sve veći broj inženjera s iskustvom u AI-ju. Izazov je povezati te svjetove.
„Ako želimo AI proizvode s globalnim dosegom, moramo izaći iz zone komfora poslovnih aplikacija i ući u područja gdje je ulazni prag viši, ali je i konkurencija manja”, poruka je koju se sve češće čuje na domaćim tehnološkim konferencijama, od AI2Futura do LEAP Summita.
Što treba napraviti da LimitX ne ostane samo znanstveni uspjeh
Da bi se projekti poput LimitX-a pretvorili u održive proizvode, potrebno je nekoliko konkretnih koraka na razini ekosustava.
1. Rani poslovni modeli i mentorska podrška
Već u fazi razvoja koda potrebno je razmišljati o licenciranju, ciljnim vertikalama i mogućim korisnicima. To je nešto što se u laboratoriju često ne radi, jer fokus ostaje na publikacijama i projektnoj dokumentaciji. Uključivanje poduzetničkih mentora, akceleratora i pravnih stručnjaka za intelektualno vlasništvo može napraviti razliku između „još jednog EU projekta” i buduće tvrtke.
2. Prilagođeni investicijski okvir za deep-tech
Deep-tech AI projekti zahtijevaju više kapitala, duže horizonte povrata i veći tehnološki rizik. Hrvatski VC fondovi i javni instrumenti (HAMAG-BICRO, Nacionalni plan oporavka i otpornosti) počinju prepoznavati tu specifičnost, ali praksa je još u povojima. Za LimitX i slične projekte važno je da postoji strpljiv kapital koji razumije razliku između B2C aplikacije i znanstvenog softvera za kvantne simulacije.
3. Mostovi između instituta, fakulteta i industrije
FER, IRB, PMF i drugi fakulteti već imaju formalne sporazume s tvrtkama, ali su konkretni projekti često ograničeni na studentske prakse ili kratke konzultantske angažmane. Projekti poput LimitX-a pokazuju da je vrijeme za dublje, višegodišnje suradnje, u kojima industrija sudjeluje u definiranju istraživačkih ciljeva, a znanstvenici u oblikovanju proizvoda.
Primjeri iz regije – poput slovenskog superračunala Vega i projekata oko njega – pokazuju da je moguće izgraditi vidljiv, međunarodno konkurentan AI i HPC hub u maloj zemlji. Hrvatska ima sličan potencijal, ali ga mora strateški iskoristiti.
Zašto bi IT zajednica trebala pratiti laboratorije jednako kao i pitch natjecanja
U kontekstu LimitX-a hrvatska IT scena dobiva još jedan zadatak: pratiti što se događa u laboratorijima jednako pažljivo kao i na startup natjecanjima. Na hackathonima i demo danima često vidimo brze, atraktivne prototipove. U „tihim” znanstvenim projektima, pak, nastaju tehnologije koje kasnije definiraju potpuno nove tržišne niše.
Za domaće timove to je prilika da se uključe rano – kroz zajedničke projekte, open-source doprinos, razvoj sučelja i alata oko jezgre poput LimitX-a. Oni koji prvi razumiju što se događa u kvantnim simulacijama, eksaskalarnim arhitekturama ili AI ubrzanju znanstvenog softvera, bit će u poziciji da iz Hrvatske razvijaju rješenja za najzahtjevnije globalne izazove.
LimitX pokazuje da hrvatski znanstveni AI može izaći iz laboratorija i postati temelj nove generacije deep-tech proizvoda. Hoće li se to doista dogoditi, ovisit će manje o samoj tehnologiji, a više o tome koliko brzo IT zajednica, investitori i institucije prepoznaju da se sljedeći val hrvatske tehnološke priče možda ne rađa u garaži – nego u superračunalnoj sobi na Ruđeru.
