Dok se većina domaće tech scene posljednjih godina fokusira na AI, fintech i klasične softverske startupe, u pozadini se događa tiša, ali jednako važna promjena. Hrvatski IoT projekti i rješenja industrijske automatizacije ulaze u tvornice, energetska postrojenja i gradove te izravno mijenjaju način na koji domaća industrija radi, mjeri i odlučuje.
Riječ je o segmentu koji ne puni naslovnice kao nove aplikacije ili generativni AI alati, ali donosi vrlo opipljive rezultate: manje zastoja u proizvodnji, nižu potrošnju energije, preciznije planiranje održavanja i bolju iskoristivost postojećih strojeva. Ukratko – povećanje produktivnosti bez nužnog preseljenja proizvodnje iz Hrvatske.
Od pametnih klupa do pametnih tvornica
Široj javnosti IoT se u Hrvatskoj često povezuje s vidljivim rješenjima poput pametnih klupa, javne rasvjete ili pametnog parkinga. Include iz Solina jedan je od najpoznatijih primjera – njihove solarne pametne klupe i urbani elementi s integriranim senzorima i povezivošću postavljeni su u desecima zemalja. No, ono što je manje vidljivo jest složena infrastruktura senzora, komunikacijskih modula i softvera za nadzor u pozadini takvih rješenja.
S druge strane spektra je Rimac Grupa, koja u svoje baterijske sustave, hiperautomobile i platforme za druge proizvođače ugrađuje visoko integrirane senzorske i telemetrijske sustave. Ti sustavi prikupljaju goleme količine podataka u realnom vremenu – od temperature ćelija do dinamike vožnje – i omogućuju prediktivno održavanje, optimizaciju performansi i daljinsku dijagnostiku.
Između ta dva ekstrema – urbane infrastrukture i visoke automobilske tehnologije – raste niz manjih hrvatskih tvrtki i startupa koji ciljaju specifične niše. Primjeri uključuju:
- rješenja za daljinsko očitanje potrošnje vode, plina i topline u komunalnim poduzećima,
- IoT platforme za nadzor hladnog lanca u logistici i prehrambenoj industriji,
- sustave za preciznu poljoprivredu (vlaga tla, mikroklima, navodnjavanje),
- edge uređaje za praćenje rada strojeva u malim i srednjim proizvodnim pogonima.
Zajednički nazivnik svima je isti: prikupljanje podataka u realnom vremenu, njihova analiza i pretvaranje u odluke koje smanjuju troškove i rizike.
Industrija 4.0 na hrvatski način
Pojam Industrija 4.0 u hrvatskoj se javnosti pojavio s valom digitalizacijskih strategija i inicijativa nakon ulaska u EU. No tek posljednjih nekoliko godina počinje dobivati konkretan sadržaj u tvornicama i energetici. Domaće tvrtke sve češće kombiniraju senzore, edge uređaje i naprednu analitiku kako bi unaprijedile postojeće linije, umjesto da ih kompletno zamijene.
U praksi to često znači postavljanje senzora vibracija, temperature, tlaka ili protoka na postojeće strojeve, povezivanje tih podataka putem industrijskih gatewaya i njihovu integraciju u SCADA, MES ili ERP sustave. Na taj način i stariji strojevi – kojih je u hrvatskim tvornicama još mnogo – dobivaju „drugi život“ i mogućnost pametnog nadzora.
U energetici se IoT koristi za nadzor trafostanica, solarnih elektrana i sustava daljinskog grijanja. Primjerice, nekoliko hrvatskih gradova posljednjih godina uvodi sustave pametne javne rasvjete koji omogućuju daljinsko upravljanje, detekciju kvarova i prilagodbu intenziteta svjetla. Rezultat su niži računi za struju i manje intervencija na terenu.
„Tvornice koje danas ne mjere, sutra neće moći konkurirati“, često se čuje na stručnim skupovima. U Hrvatskoj to sve češće znači suradnju između klasičnih proizvodnih poduzeća i mladih IoT timova koji donose nova znanja o senzorici, komunikacijskim protokolima (LoRaWAN, NB-IoT, 5G) i cloud analitici.
Konferencije koje spajaju industriju i tehnologiju
Rast IoT-a i industrijske automatizacije u Hrvatskoj jasno se vidi i po programu domaćih konferencija. Događaji poput Smart Industry konferencije u Zagrebu stavljaju naglasak na konkretne industrijske projekte – od automatizacije skladišta do pametnih energetskih mreža.
Na tim se događajima susreću direktori proizvodnje, voditelji održavanja, IT odjeli i domaći integratori. Ključno pitanje gotovo je uvijek isto: kako povezati postojeće strojeve i sustave s novom generacijom IoT rješenja, a da se ne zaustavi proizvodnja i ne probije budžet?
Istodobno, konferencije poput LEAP Summita, Digital Laba ili regionalnih meetupa (npr. IoT meetupi u Zagrebu i Osijeku) privlače mlađe inženjere i poduzetnike. Tamo se sve češće govori o hardversko-softverskim proizvodima, edge računarstvu i kombinaciji embedded razvoja s cloudom, a ne samo o klasičnim SaaS modelima.
Za domaću scenu to je važan pomak. Hrvatska ima jaku tradiciju elektrotehnike, strojarstva i automatike kroz fakultete poput FER-a, FESB-a, Tehničkog veleučilišta u Zagrebu i tehničkih škola. IoT i industrijska automatizacija logičan su nastavak te tradicije, ali zahtijevaju i nova znanja iz kibernetičke sigurnosti, podatkovne znanosti i UX-a za industrijske sučelja.
Glavni izazovi: hardver, certifikati i ljudi
Za razliku od čistog softvera, razvoj IoT rješenja i industrijske automatizacije nosi specifične rizike i troškove. Prvi je – hardver. Razvoj vlastitih uređaja, od prototipa do serijske proizvodnje, traži značajna ulaganja u dizajn, testiranje, alate i proizvodne procese. Svaka promjena dizajna spora je i skupa, a pogreške se teško ispravljaju nakon što uređaji jednom odu na teren.
Drugi izazov je certificiranje. Uređaji za industriju, energetiku ili komunalnu infrastrukturu moraju zadovoljiti niz normi (EMC, sigurnost, komunikacijski standardi, često i specifične industrijske certifikate). To znači dodatne troškove, vrijeme i stručnost koju mnogi mladi timovi u startu nemaju.
Treći, možda i najvažniji izazov je nedostatak stručnjaka koji razumiju i IT i industrijske procese. Hrvatsko tržište rada već godinama bilježi manjak inženjera, a u segmentu automatizacije i IoT-a traže se profili koji kombiniraju znanje PLC programiranja, mrežne infrastrukture, sigurnosnih standarda i analitike podataka. Takve ljude teško je pronaći, a još teže zadržati u konkurenciji s inozemnim ponudama.
„Naši najbolji automatičari danas mogu birati između rada za domaće tvrtke, njemačke automotive gigante ili skandinavske energetske projekte“, ističu HR odjeli u industriji. To dodatno pojačava pritisak na poslodavce da nude kvalitetne uvjete, kontinuirano obrazovanje i projekte s jasnom dodanom vrijednošću.
EU fondovi i energetska učinkovitost kao vjetar u leđa
Unatoč izazovima, kontekst u kojem se hrvatski IoT i industrijska automatizacija razvijaju danas je povoljniji nego prije desetak godina. EU fondovi, Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) te različiti programi za digitalnu i zelenu tranziciju otvaraju prilike za financiranje projekata koji kombiniraju senzore, automatizaciju i analitiku.
Energetska učinkovitost postala je strateška tema, osobito nakon energetskih šokova posljednjih godina. Tvrtke i gradovi sve više traže rješenja koja mogu dokazivo smanjiti potrošnju energije – bilo kroz pametnu rasvjetu, optimizaciju potrošnje u proizvodnji ili nadzor potrošnje u zgradama. Upravo tu hrvatski IoT timovi pronalaze prostor za brze pilot projekte koji se kasnije mogu skalirati.
Dodatno, globalni trendovi idu u korist edge računarstva i lokalne obrade podataka. To otvara prostor za specijalizirane uređaje i softver koji mogu raditi i u uvjetima ograničene povezanosti, što je čest slučaj u industrijskim okruženjima i energetici. Hrvatski inženjerski timovi, naviknuti raditi s ograničenim resursima, tu često pronalaze kreativna i konkurentna rješenja.
Što slijedi: tihi deep-tech igrači iz Hrvatske
Ako se trenutni trendovi nastave, Hrvatska bi u sljedećih pet do deset godina mogla iznjedriti još nekoliko globalno relevantnih deep-tech tvrtki iz područja IoT-a i industrijske automatizacije. To neće nužno biti brendovi koji će osvajati B2C tržište ili društvene mreže, već specijalizirani igrači koji rješavaju vrlo konkretne probleme u tvornicama, energetici i infrastrukturi.
Njihova prednost bit će kombinacija nekoliko elemenata:
- duboko razumijevanje specifičnih industrijskih procesa (metaloprerađivačka industrija, prehrambena industrija, energetika, komunalne usluge),
- vlastita hardverska i softverska rješenja,
- mogućnost integracije s postojećim sustavima (ERP, SCADA, MES),
- fokus na mjerljive rezultate (smanjenje zastoja, potrošnje, kvarova).
Za hrvatsku industriju to znači priliku da dio digitalne transformacije ne mora uvoziti, već razvijati zajedno s domaćim partnerima. Za inženjere i poduzetnike to je šansa da ostanu u Hrvatskoj, a rade na globalno relevantnim projektima.
„Ne moramo svi raditi idući unicorn u aplikacijama. Nekad je dovoljno biti najbolji u svijetu u vrlo uskoj industrijskoj niši“, poruka je koju se sve češće čuje među domaćim deep-tech poduzetnicima. Upravo u toj tihoj, ali upornoj transformaciji – od pametnih senzora do pametnih tvornica – skriva se možda najzanimljiviji dio budućnosti hrvatske IT i industrijske scene.
