Dok se domaća tech scena posljednjih godina najviše spominje kroz fintech i SaaS uspjehe, hrvatska industrija videoigara i 3D produkcije tiho je izgradila jedan od najstabilnijih izvoznih sektora u IT‑u. Prihodi dolaze gotovo isključivo iz inozemstva, projekti ciljaju milijunska tržišta, a timovi iz Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka sve češće potpisuju naslove i produkcije koje završavaju na Steamu, PlayStationu ili u pipelineovima velikih svjetskih studija.
Od Croteama do nove generacije studija
Pionir scene, zagrebački Croteam, još je s Serious Samom početkom 2000‑ih otvorio vrata hrvatskom gamingu. Njihov The Talos Principle i nastavak The Talos Principle 2 potvrdili su da domaći tim može isporučiti narativno i tehnički zahtjevan premium naslov koji mediji poput PC Gamera i Eurogamera stavljaju uz bok najvećim svjetskim igrama.
Na tom tragu nastala je nova generacija studija. Gamechuck, Pine Studio, Soap Interactive, Red Martyr Entertainment i niz manjih indie timova pokazuju da hrvatski IP više nije iznimka. Naslovi poput The Hand of Merlin, Escape Simulatora ili Saint Kotara grade reputaciju domaćih autora u nišama poput taktičkih RPG‑eva, puzzle igara i horor avantura.
Posebnu ulogu ima i inkubatorski efekt: iz većih studija izlaze ljudi koji osnivaju vlastite timove ili freelancing kolektive. Croteam je kroz svoj inkubatorski i izdavački program otvorio vrata nizu indie projekata, a sličnu ulogu u regiji imaju i izdavači poput 505 Gamesa i Devolver Digitala koji su već ulagali u hrvatske naslove.
Zagreb kao jezgra, ali scena više nije centralizirana
Zagreb ostaje glavni hub. Osim Croteama, tu su studiji poput Gamepiresa (poznatog po SCUM‑u, prije akvizicije od strane Jagexa), Nanobita (mobilne igre) i niz 3D i VFX timova koji rade za globalne brendove. Redoviti meetupi poput Zagreb Game Development Meeta i događaji u organizaciji HU‑IZ‑VI‑ja (Hrvatske udruge nezavisnih izvoznika videoigara) povezuju developere, artiste i dizajnere.
Ipak, scena se širi izvan metropole. U Splitu se formira jezgra oko studija koji rade mobilne i casual igre, ali i 3D sadržaje za turizam i arhitekturu. Rijeka i Osijek grade gaming prisutnost kroz fakultetske programe i lokalne inkubatore, a remote rad omogućuje da timovi budu distriburani po cijeloj Hrvatskoj, uz povremene susrete na konferencijama poput Reboot InfoGamera, Infobipa Shift i LEAP Summita.
3D i real‑time timovi kao čisti izvozni biznis
Posebna priča su 3D i real‑time studiji koji rade isključivo za strano tržište. Timovi specijalizirani za Unity i Unreal Engine, tehnički art, 3D modeliranje i animaciju često rade kao vanjski partneri za velike gaming i entertainment kuće. Njihova imena rijetko se pojavljuju u medijima, ali se njihov rad vidi u trailerima, cinematikama i in‑game assetima za globalne naslove.
Primjeri su studiji koji rade environmente i likove za AAA projekte, outsourcing kuće koje proizvode 3D modele za automobilske i medtech vizualizacije, ili timovi koji razvijaju WebGL i interaktivne konfiguratore za svjetske brendove. Za mlade developere i artiste to je često prvi ulaz u industriju: rad na zahtjevnim, ali jasno definiranima zadacima, uz plaće konkurentne ostatku IT‑a.
Kako kaže jedan zagrebački art direktor: „Naš prosječan klijent sjedi u Londonu ili San Franciscu, ali tim je u potpunosti u Hrvatskoj. U praksi, mi smo gaming izvoznici, iako nas nitko ne vidi na Steamu.“
Obrazovni sustav polako hvata korak
Prije desetak godina put u gaming industriju vodio je uglavnom preko samoukog rada i modova. Danas je slika drugačija. Fakulteti i privatne akademije uvode specijalizirane programe za game development, 3D grafiku i interaktivne medije.
Algebra, Visoko učilište Aspira, Sveučilište Sjever i druge institucije nude studije i smjerove posvećene game designu, 3D animaciji, koncept artu i programiranju igara. FER, FOI i Tehnički fakultet u Rijeci u svoje kurikulume uvode kolegije iz računalne grafike, gamifikacije, VR‑a i interaktivnih sustava, često u suradnji s industrijom.
Suradnja nije samo formalna. Studiji sudjeluju u izradi programa, drže gostujuća predavanja, organiziraju prakse i hackathone. Game jamovi poput Global Game Jama u Zagrebu i Splitu svake godine privuku stotine polaznika koji u 48 sati rade prve prototipove igara. To stvara ono što je domaćoj industriji dugo nedostajalo: kontinuirani dotok kadra koji razumije i tehnologiju i produkciju.
Ekosustav događanja i udruga
Uz formalno obrazovanje, važnu ulogu imaju i udruge te konferencije. HU‑IZ‑VI okuplja nezavisne studije i lobira za bolje uvjete izvoza i vidljivosti industrije. Reboot InfoGamer, iako fokusiran na širu gaming publiku, dugoročno je odigrao važnu ulogu u povezivanju domaćih developera s izdavačima i investitorima.
Konferencije poput Infobip Shifta i QED‑a posljednjih godina uvode gaming i 3D trackove kao ravnopravne teme uz klasični web, cloud i enterprise razvoj. To je signal da gaming više nije „hobi niša“, već relevantan dio hrvatske IT priče, s ozbiljnim prihodima i specifičnim HR izazovima.
Izazovi: ovisnost o izvozu i borba za seniore
Unatoč rastu, izazovi su jasni. Većina prihoda dolazi iz inozemstva, pa je industrija izložena ciklusima globalnog gaminga. Nakon pandemijskog booma uslijedilo je razdoblje otkaza i rezanja budžeta u velikim izdavačkim kućama, što se prelilo i na outsourcing partnere.
Drugi problem je borba za iskusne ljude. Senior programeri, tehnički artisti i lead dizajneri traženi su i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Strani studiji nude remote pakete, plaće u eurima ili dolarima i rad na globalnim IP‑evima, dok domaći timovi često balansiraju između rada za klijente i razvoja vlastitih naslova.
„Najveći rizik nam nije manjak projekata, nego manjak ljudi koji ih mogu voditi,“ ističe jedan domaći studio. „Juniora imamo, ali seniora koji su prošli cijeli ciklus razvoja igre još je uvijek premalo.“
Tu se otvara i pitanje državnih potpora i poreznog okvira. Dok zemlje poput Poljske i Mađarske imaju specifične poticaje za gaming i AV industriju, hrvatski studiji se uglavnom oslanjaju na opće IT mjere i EU fondove. Ipak, posljednjih godina vidljiv je rast natječaja koji prepoznaju gaming i XR kao dio kreativnih i kulturnih industrija.
Prelijevanje znanja u XR, simulacije i industriju
Možda najzanimljiviji trend je prelijevanje znanja iz gaminga u druge sektore. Tehnologije i alati razvijeni za igre – Unreal, Unity, Blender, Houdini – sve se više koriste u XR‑u, simulacijama i industrijskoj vizualizaciji.
Hrvatske tvrtke razvijaju VR treninge za proizvodne pogone, AR vodiče za održavanje opreme, digitalne tvornice koje u realnom vremenu simuliraju rad postrojenja. Automobilska i brodograđevna industrija koristi game enginee za preglede prototipova, a turizam za interaktivne šetnje destinacijama. U pozadini tih projekata često su isti ljudi koji su jučer radili na igrama.
To širi utjecaj gaminga na cijelu hrvatsku IT scenu. Studiji više nisu „samo“ proizvođači zabave, već partneri u razvoju tehnologija koje mijenjaju način na koji vizualiziramo i doživljavamo digitalni svijet. U tom smislu, gaming i 3D postaju svojevrsni R&D laboratorij za vizualne i interaktivne tehnologije.
Sljedeći korak: od tihih izvoznika do strateške industrije
Hrvatski gaming i 3D sektor danas je tipičan primjer „tihog izvoznika“: visok udio izvoza, relativno mala vidljivost u mainstreamu i snažan utjecaj na zapošljavanje mladih stručnjaka. Pitanje je hoće li u sljedećem desetljeću postati i strateška industrija, prepoznata na razini politike i investitora.
Preduvjeti postoje: dokazani globalni hitovi, stabilan obrazovni pipeline, aktivne udruge i konferencijska scena te rastuća mreža outsourcing i specijaliziranih 3D timova. Ako Hrvatska uspije zadržati i nadograditi ovaj talent – kroz poticaje, fleksibilan porezni okvir i podršku razvoju vlastitih IP‑eva – domaći studiji neće samo izvoziti igre, nego i tehnologije koje će oblikovati način na koji radimo, učimo i zabavljamo se.
U trenutku kad se globalni IT okreće prema imerzivnim iskustvima, digitalnim tvornicama i virtualnim svjetovima, hrvatski gaming i 3D sektor možda je jedna od rijetkih domaćih industrija koja je na svjetskoj karti već sada – i to ne samo kao podizvođač, nego kao kreator svjetova.
