Hrvatska tehnološka scena godinama se gradila na outsourcingu, razvoju softvera za strane naručitelje i stabilnim, ali predvidljivim IT uslugama. U pozadini se, međutim, događa tiha, ali strateški važna promjena: iz laboratorija, fakulteta i instituta počinje izlaziti nova generacija deep‑tech startupova. Riječ je o poduzećima koja nastaju na temelju znanstvenih otkrića, zaštićenog intelektualnog vlasništva i višegodišnjih istraživanja – a ne samo dobre poslovne ideje i nekoliko mjeseci programiranja.
U posljednje dvije do tri godine stvoreni su prvi domaći fondovi, programi i javne politike koje ciljano spajaju znanost, tehnologiju i rani kapital. Hrvatska se tako, po prvi put sustavno, pokušava pozicionirati uz bok državama poput Finske, Estonije ili Austrije, koje su svoje najveće tehnološke iskorake gradile upravo na deep‑techu.
Što zapravo znači deep‑tech u hrvatskom kontekstu?
Deep‑tech se u europskim dokumentima i investicijskoj zajednici obično definira kao tehnologija koja se temelji na naprednim znanstvenim ili inženjerskim otkrićima. To uključuje područja poput umjetne inteligencije, robotike, kvantnog računarstva, novih materijala, biotehnologije, fotonike, energetike i svemirske tehnologije.
Za razliku od klasičnih softverskih startupova, deep‑tech projekti imaju:
- duže razvojne cikluse (često 5–10 godina od laboratorija do tržišta),
- veće početne troškove (oprema, laboratoriji, stručni timovi),
- naglašenu ulogu intelektualnog vlasništva (patenti, licencije, know‑how),
- viši tehnološki rizik, ali i veći potencijal globalnog utjecaja.
„Ako želimo zadržati vrhunske znanstvenike u Hrvatskoj, moramo im ponuditi put do tržišta, a ne samo do znanstvenog rada“, često ističu akteri iz akademske zajednice. Upravo se taj put danas počinje konkretnije trasirati.
Vesna Deep Tech Venture Fund: 49 milijuna eura za prijelaz iz laboratorija u tržište
Jedan od ključnih preokreta je pokretanje Vesna Deep Tech Venture Funda, prvog tehnološko‑transfernog fonda namijenjenog Hrvatskoj i Sloveniji. Fond, iza kojeg stoje Europski investicijski fond i Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR), raspolaže s ukupno 49 milijuna eura. Fokus mu je upravo na onom najkritičnijem, rizičnom segmentu razvoja – proof‑of‑concept fazi i zaštiti intelektualnog vlasništva.
To je faza u kojoj istraživački tim ima obećavajući rezultat u laboratoriju, ali još nema jasan poslovni model, tržišnu validaciju ni registrirane patente. Do sada su takvi projekti u Hrvatskoj uglavnom ovisili o nacionalnim i EU grantovima, često administrativno zahtjevnima i vremenski sporima. Vesna fond uvodi logiku rizičnog kapitala u ranu znanstvenu fazu, uz jasnu ambiciju: investirati u desetke projekata i istovremeno standardizirati procese transfera tehnologije na sveučilištima i institutima.
Praktično, to znači da će laboratoriji na Sveučilištu u Zagrebu, Splitu, Rijeci ili Osijeku, kao i instituti poput Ruđera Boškovića, lakše moći pretvoriti patente i prototipove u spin‑off tvrtke. Usto, fond potiče i profesionalizaciju uredâ za transfer tehnologije, koji su godinama bili „usko grlo“ između znanosti i biznisa.
Zagreb kao regionalni fintech i kapitalno tržišno središte
Istovremeno, na razini financijske infrastrukture odvijaju se procesi koji bi mogli dodatno olakšati život deep‑tech startupovima. Europska investicijska banka (EIB) i Ministarstvo financija rade na planu da Zagreb postane regionalni fintech i kapitalno tržišni hub. U tu se priču uključuje i HAMAG‑BICRO, koji uz podršku europskih institucija jača programe investicijske spremnosti (investment readiness) za domaće startupove.
Za deep‑tech to je posebno važno jer im treba širi spektar izvora kapitala: od pre‑seed ulaganja i proof‑of‑concept grantova, preko seed i Series A rundi, do eventualnog izlaska na uređeno tržište kapitala. U praksi, to znači da timovi koji razvijaju, primjerice, kvantne algoritme za optimizaciju logistike, napredne robotske sustave za industriju ili nove kompozitne materijale za energetiku, više nisu osuđeni isključivo na entuzijazam pojedinaca i projektne natječaje.
Razvoj kapitalnog tržišta i fintech okruženja u Zagrebu mogao bi u sljedećih nekoliko godina stvoriti uvjete da hrvatske deep‑tech tvrtke lakše privlače i međunarodni institucionalni kapital. To je smjer u kojem već idu države poput Poljske ili Češke, koje su u zadnjem desetljeću iskoristile EU instrumente kako bi izgradile vlastite deep‑tech klastere.
Nuqleus: kako izgleda put od laboratorija do startupa
Jedan od najkonkretnijih primjera nove generacije programa je Nuqleus, koji vodi Inovacijski centar Nikola Tesla (ICENT) pri zagrebačkom FER‑u. Nuqleus je u kratkom roku postao referentna točka za sve koji žele vidjeti kako izgleda strukturirani put od znanstvene ideje do tržišno održivog proizvoda.
Program je dosad iznjedrio 16 spin‑off tvrtki koje su prikupile više od 1,8 milijuna eura investicija. Riječ je o projektima iz područja industrijske automatizacije, energetike, primjene umjetne inteligencije u medicini, logistici i proizvodnji. Neki od njih razvijaju specijalizirane robotske sustave za skladišta, drugi algoritme za prediktivno održavanje u energetici, treći pak AI rješenja za analizu medicinskih slika.
Novi ugovor vrijedan 1,1 milijun eura s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih omogućit će širenje Nuqleus mreže na 14 znanstvenih institucija diljem zemlje. Time se po prvi put stvara gotovo nacionalna platforma za deep‑tech spin‑offove, koja povezuje fakultete, institute, mentore iz industrije i investitore.
„Naš je cilj da student ili istraživač koji ima ideju ne mora sam izmišljati put do tržišta. Nuqleus mu daje okvir, mentore, pravnu i poslovnu podršku te pristup investitorima“, objašnjavaju iz ICENT‑a. Upravo ta vrsta strukturirane podrške nedostajala je brojnim generacijama mladih inženjera koji su ranije svoje inovacije ili ostavljali u ladici, ili su s njima odlazili u inozemstvo.
Tržište šalje signal: deep‑tech više nije egzotika
Da deep‑tech više nije samo teorijska ambicija, već realan investicijski smjer, potvrđuju i tržišni podaci. Prema regionalnim izvještajima o ulaganjima u startupove, Adria ekosustav – uključujući Hrvatsku – u 2024. godini snažno je odskočio po ukupnom volumenu investicija. Posebno se ističu runde u području umjetne inteligencije, robotike i specijaliziranih B2B rješenja.
Domaće tvrtke poput Vernea (AI rješenja), Orqe (dronovi i zračne tehnologije), Pythagore (napredna analitika) ili Gideona (autonomna robotska logistika) postale su prepoznatljiva imena na europskoj karti. Njihovi proizvodi danas se koriste u logističkim centrima, industrijskim pogonima i tehnološkim kompanijama diljem Europe i šire.
Ono što je zajedničko većini tih priča jest snažna povezanost s domaćom akademskom zajednicom – bilo kroz osnivače koji dolaze s fakulteta, bilo kroz suradnju s istraživačkim laboratorijima. To je upravo onaj model koji europske institucije žele poticati: od laboratorija do tržišta, ali bez nužnog odlaska iz zemlje.
Izazovi: od regulative do kulture rizika
Unatoč pozitivnim trendovima, hrvatski deep‑tech ekosustav i dalje se suočava s nizom izazova. Među njima se najčešće spominju:
- spora i kompleksna regulativa za osnivanje spin‑offova na javnim institucijama,
- nedostatak iskustva u upravljanju patentima i licencama,
- ograničen broj domaćih investitora spremnih na dugoročni, visokorizični kapital,
- kultura niske tolerancije na neuspjeh, osobito u javnom sektoru.
Upravo zato je važno da se novi fondovi i programi ne zaustave na pilot‑inicijativama, već da postanu trajni elementi ekosustava. Dodatno, stručnjaci ističu potrebu za boljom koordinacijom između ministarstava (znanosti, gospodarstva, financija), sveučilišta i privatnog sektora. Bez toga, pojedinačni uspjesi ostat će izolirani, umjesto da postanu dio sustavnog vala promjena.
Što slijedi: hrvatski deep‑tech za stolom s Europom
Europska unija je kroz programe poput Horizon Europe, EIC Acceleratora i novih deep‑tech inicijativa jasno poručila da želi stvoriti vlastite tehnološke lidere, ne ovisiti samo o američkim i azijskim gigantima. Hrvatska se, preko Vesna fonda, Nuqleusa i niza novih programa, po prvi put ozbiljnije uključuje u tu priču.
Sljedećih nekoliko godina bit će ključno razdoblje u kojem će se vidjeti može li se postojeći zamah pretvoriti u održiv sustav. Ako se to dogodi, sljedeći hrvatski „jednorog“ možda neće biti klasična SaaS tvrtka, nego deep‑tech kompanija koja je izrasla iz laboratorija na FER‑u, PMF‑u, FESB‑u ili Ruđeru Boškoviću.
Kombinacija javnih fondova za transfer tehnologije, sve aktivnijih VC fondova, programa poput Nuqleusa i planiranog jačanja Zagreba kao financijskog središta sugerira da je vrijeme za novi sloj hrvatske IT priče. Onaj u kojem se znanost i poduzetništvo susreću za istim stolom – ovaj put ravnopravno s ostatkom Europe.
