Dok se javna rasprava o hrvatskoj tehnološkoj sceni još uvijek najčešće vrti oko nekoliko velikih imena i potencijalnih „unicorn” priča, ispod radara nastaje nova generacija proizvoda. To su mali, fokusirani SaaS i AI timovi koji ne žele biti „sljedeći Spotify”, nego riješiti jedan vrlo konkretan, često neugledan, ali globalno prisutan problem.
Umjesto golemih „one size fits all” platformi, ovi startupi ciljaju uske segmente: specijalizirane B2B alate, nišne baze podataka, no‑code tržišta, automatizaciju vrlo specifičnih procesa u industriji ili administraciji. Model je jasan: pronaći bolnu točku, izbrusiti rješenje do perfekcije i od prvog dana razmišljati globalno.
Od Zagreba do Vižinade: nišne priče koje idu van
Jedan od prepoznatljivijih primjera je zagrebački Codemap, marketplace koji spaja klijente s no‑code i low‑code stručnjacima. Umjesto da razviju još jedan alat za izgradnju aplikacija, odlučili su riješiti vrlo specifičan problem: kako brzo i sigurno pronaći tim koji zna raditi s alatima poput Bubblea, Webflowa ili Makea.
Takav pristup je tipičan za novi val: umjesto širine, bira se dubina. Codemap ne pokušava biti „Upwork za sve”, već ciljani servis za jednu novu generaciju digitalnih graditelja. U praksi, to znači manji, ali jasnije definiran tržišni prostor, uz veću spremnost klijenata da plate za kvalitetu i pouzdanost.
S druge strane spektra, iz male istarske Vižinade djeluje ElectricSQL, „local‑first” SaaS rješenje za aplikacije temeljene na PostgreSQL‑u. Njihov fokus je na pouzdanom radu u offline okruženjima i kasnijoj sinkronizaciji podataka. To je problem koji tipično muči terenske timove, industriju, logistiku i sve aplikacije koje ne mogu računati na stalnu povezanost.
ElectricSQL ne cilja naslovnice, nego developere koji se godinama bore s istim izazovom: kako da aplikacija radi jednako dobro na planinskom terenu bez signala i u uredu s optičkim internetom. Upravo takve „dosadne”, ali kritične teme često postaju temelj stabilnog B2B prihoda.
AI kao alat, a ne marketinška parola
Za razliku od globalnog hypea, u kojem se svaka nova aplikacija pokušava pozicionirati kao „AI‑revolucija”, domaći timovi sve češće biraju pragmatičan pristup. Umjetna inteligencija se ugrađuje kao dio rješenja – u pretraživanju, preporukama, analitici ili automatizaciji – umjesto da bude sama sebi svrha.
U praksi to znači da će korisnik možda vidjeti pametnije pretraživanje dokumenata, brže generirane izvještaje ili automatizirano popunjavanje obrazaca, ali mu nitko ne mora eksplicitno objašnjavati da je „ispod haube” veliki jezični model. Fokus je na rezultatu: manje ručnog rada, manje pogrešaka, brže odluke.
„Ako korisnik mora znati da je nešto AI da bi to koristio, nismo dobro dizajnirali proizvod”, često se može čuti među domaćim product menadžerima. Takav stav vidljiv je i u novim valovima hrvatskih SaaS‑ova za financije, logistiku ili HR, gdje se AI koristi za predikcije, klasifikaciju dokumenata ili inteligentno usmjeravanje upita, ali se u komunikaciji prema tržištu naglašava – ušteda vremena i novca.
Inženjerska baza, manji troškovi, sve jači ekosustav
Hrvatska u ovoj priči nije slučajan igrač. Snažna inženjerska baza, relativno povoljni troškovi u odnosu na zapadnoeuropske centre i rastući broj tehnoloških događaja stvaraju dobar teren za nišne proizvode.
Konferencije poput Infobip Shifta u Zadru, WebCamp Zagreba, AI2Futuro u Zagrebu ili Data Science Conference u organizaciji lokalnih zajednica više nisu samo „izleti” za developere. One su postale mjesta na kojima se:
- testiraju rani prototipovi pred stručnom publikom,
- traže prvi korisnici i dizajnerski partneri,
- povezuju domaći timovi s investitorima iz regije i svijeta,
- razmjenjuju iskustva o skaliranju, cijeni i pozicioniranju.
„Prije deset godina na konferencijama smo uglavnom slušali kako je netko uspio vani. Danas sve češće gledamo domaće timove koji predstavljaju vlastite proizvode i traže beta korisnike”, ističe jedan od organizatora developerskih meetupa u Zagrebu.
Takav pomak vidljiv je i kroz broj domaćih SaaS i AI projekata koji se u ranoj fazi prijavljuju na međunarodne akceleratore, poput YC‑a, Techstars programa ili europskih deep‑tech fondova. Čak i kada ne uđu u završnu selekciju, proces prijave tjera timove da jasno artikuliraju nišu, korisnika i mjerljive rezultate.
Od „unicorn” narativa do održive profitabilnosti
Najveća promjena u odnosu na prvi hrvatski startup val možda se ne vidi u tehnologiji, nego u mentalnom sklopu osnivača. Umjesto da odmah ciljaju masivna ulaganja i hiper‑rast, mnogi današnji timovi optimiziraju za „default alive” poslovne modele – dovoljno prihoda da pokriju troškove i zadrže kontrolu nad vlastitim tempom rasta.
To ne znači da ambicija nedostaje, nego da se prioriteti mijenjaju. Umjesto mantri „go big or go home”, češće se čuje: „Prvo dokaži da ti netko želi platiti.” U praksi, to znači:
- fokus na prve plaćene korisnike, a ne na broj preuzimanja,
- spremnost na manji, ali stabilan rast iz mjeseca u mjesec,
- gradnju proizvoda oko jasnih niša (npr. specifične industrije, regije ili tipa poduzeća),
- svjesnu odluku da se ne širi prebrzo na previše tržišta odjednom.
U razgovorima s domaćim osnivačima često se čuje referenca na „zdrav biznis” ispred „velike priče”. Posebno među timovima koji dolaze iz agencijskog svijeta ili freelancinga, gdje se godinama radilo za inozemne klijente. Ti ljudi dobro znaju koliko je teško izgraditi pouzdan prihod i ne žele ga žrtvovati isključivo radi brzog rasta.
Više manjih izvoznika umjesto jednog spektakla
Ako se ovakav trend nastavi, hrvatska IT scena mogla bi u sljedećih nekoliko godina izgledati bitno drukčije. Umjesto da se sve vrti oko jednog ili dva „heroja”, mogli bismo imati desetke manjih, ali profitabilnih SaaS i AI tvrtki koje zapošljavaju po 10, 20 ili 50 ljudi i većinu prihoda ostvaruju iz inozemstva.
Za ekosustav, to je jednako važno kao i pokoji spektakularni exit. Više manjih izvoznika znači:
- manju ovisnost o jednom velikom igraču ili tržištu,
- više prilika za specijalizaciju (npr. product management, DevRel, data science),
- širu bazu mentora i anđeoskih investitora koji dolaze iz operativnog iskustva,
- stabilniji priljev znanja i kapitala natrag u zajednicu.
„Jedan jednorog može promijeniti percepciju zemlje, ali stotine manjih izvoznika mijenjaju strukturu gospodarstva”, rečenica je koju se posljednjih godina sve češće čuje u razgovorima s domaćim VC fondovima i akceleratorima.
Što slijedi: niše koje tek dolaze
Sljedeći val hrvatskih nišnih proizvoda vjerojatno će se pojaviti na sjecištu nekoliko trendova: regulative, podataka i automatizacije. Već sada se pojavljuju timovi koji ciljaju vrlo uske segmente, poput:
- AI‑asistiranih alata za usklađenost s EU regulativom (GDPR, DORA, NIS2),
- specijaliziranih SaaS‑ova za javnu upravu i lokalne samouprave,
- alata za automatizaciju izvještavanja u financijama i računovodstvu,
- platformi za upravljanje industrijskim podacima u energetici i proizvodnji.
Hrvatska tu ima specifičnu prednost: kombinaciju jakih tehničkih fakulteta, iskustva u radu s inozemnim klijentima i relativne blizine Bruxellesu – i fizički i regulatorno. Za mnoge buduće proizvode, razumijevanje europskog konteksta bit će jednako važno kao i kvalitetan kod.
Zaključak: rezultat ispred narativa
Novi val hrvatskih AI i SaaS timova pokazuje da globalno relevantan proizvod ne mora nužno biti „sljedeći unicorn”. Dovoljno je da rješava jasan, mjerljiv problem, da ga korisnici doživljavaju kao neizostavan alat i da iza njega stoji tim koji razumije vlastitu nišu bolje od konkurencije.
Ako domaći osnivači nastave birati fokusirane probleme, pragmatičnu upotrebu AI‑a i održive poslovne modele, hrvatska IT scena bi u idućem desetljeću mogla postati prepoznatljiva upravo po – nišnim, ali globalno relevantnim rješenjima. A to je, dugoročno gledano, možda i važnije od još jedne velike, ali usamljenje priče.
