Dok Europska unija ubrzava razvoj suverenih AI i cloud rješenja, Hrvatska još uvijek dovršava Nacionalni plan razvoja umjetne inteligencije do 2032. godine i akcijski plan provedbe. U međuvremenu, europske inicijative poput EuroHPC-a i najavljenih „EU AI tvornica“ kreću u operativnu fazu. Pitanje je hoće li Hrvatska dočekati taj val spremna – s vlastitim podacima, timovima i modelima – ili će ostati tek dobro reguliran potrošač tuđih tehnologija.
Što zapravo znači suvereni AI u hrvatskom kontekstu?
Suvereni AI nije samo tehnički pojam, već političko i ekonomsko pitanje: tko kontrolira podatke, modele i infrastrukturu na kojoj se ti modeli treniraju i izvršavaju. U praksi to znači mogućnost da država, javne institucije i domaće tvrtke koriste AI rješenja koja:
- poštuju europski i nacionalni regulatorni okvir (GDPR, AI Act, sektorski propisi),
- omogućuju da podaci ostanu unutar EU, a po potrebi i unutar hrvatskih data centara,
- omogućuju reviziju, nadzor i prilagodbu modela domaćim potrebama.
„Suverenost u digitalnom svijetu ne znači autarkiju, nego mogućnost izbora i kontrole“, često ističu domaći stručnjaci s Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) i Instituta Ruđer Bošković. Za Hrvatsku to podrazumijeva oslanjanje na europsku infrastrukturu, ali i razvoj vlastitih slojeva: jezičnih modela za hrvatski, industrijskih rješenja i sigurnih okruženja za javnu upravu.
EU AI tvornice i EuroHPC: gdje je Hrvatska u toj priči?
Europska komisija najavila je uspostavu tzv. „AI tvornica“ – centara koji objedinjuju superračunalnu infrastrukturu, velike skupove podataka i stručne timove za treniranje foundation modela prilagođenih europskim jezicima i vrijednostima. Temelj za to je već postavljen kroz EuroHPC zajedničko poduzeće, u kojem sudjeluje i Hrvatska.
Ključni domaći igrači su:
- SRCE – Nacionalni superračunalni centar i koordinator HPC aktivnosti,
- CRO-HPC – nacionalni centar kompetencija za visokoučinkovito računarstvo,
- istraživački timovi s FER-a, FOI-ja, PMF-a i drugih sastavnica sveučilišta.
Hrvatska je preko ovih institucija već uključena u europske projekte, ali domaći sugovornici upozoravaju da „sama željezna infrastruktura nije dovoljna“. Superračunalo bez lokalnih podataka i timova koji znaju što s njim raditi ostaje skupa, ali nedovoljno iskorištena investicija.
Bez domaćih podataka nema ni suverenog AI-a
Za izgradnju suverenih modela ključni su podaci – i to ne bilo kakvi, nego kvalitetni, označeni i pravno „čisti“ skupovi. Hrvatska trenutačno zaostaje upravo u tom segmentu.
Potrebno je sustavno graditi:
- jezične korpuse na hrvatskom (administrativni jezik, pravni tekstovi, medicinska dokumentacija, domenski žargoni),
- industrijske podatkovne skupove za energetiku, proizvodnju, promet, turizam,
- podatkovne prostore javnog sektora – otvorene, ali i zaštićene, za treniranje modela pod strogim uvjetima pristupa.
Dio posla već se radi: postoji Hrvatski nacionalni korpus, CroRIS za istraživačke podatke, a neke bolnice i HZZO provode pilot-projekte za anonimizaciju medicinskih zapisa. No to su još uvijek fragmentirani napori. Nacionalna AI strategija morala bi jasno predvidjeti financiranje i upravljanje „podatkovnim dobrima“ – od standarda anonimizacije do modela vlasništva i licenciranja.
Startup scena: mala, ali na pravim nišama
Domaća AI scena broji tek nekoliko desetaka specijaliziranih tvrtki, od kojih su neke već prepoznate u inozemstvu. Primjeri uključuju:
- tvrtke koje razvijaju NLP rješenja za hrvatski i regionalne jezike – od chatbota za javnu upravu do sustava za obradu dokumenata,
- timove fokusirane na računalni vid u industriji (kontrola kvalitete, prediktivno održavanje),
- startupe u području fintech AI-a (procjena rizika, detekcija prijevara),
- rješenja za energetiku i pametne mreže (predikcija potrošnje, optimizacija proizvodnje).
Investicijski volumeni su skromni u usporedbi s Estonijom ili Finskom, ali niše su dobro odabrane. Upravo tu leži prilika za suvereni AI: u vertikalnim, usko specijaliziranim rješenjima koja kombiniraju lokalno znanje, domenske podatke i regulatornu usklađenost.
„Ne moramo graditi sljedeći globalni foundation model, ali možemo biti najbolji u Europi za određene vertikale“, često se čuje na domaćim konferencijama poput AI2Future ili LEAP Summita. Za to je, međutim, potrebno da država i veliki sustavi svoje prve projekte ne rade isključivo s globalnim hyperscalerima, nego da dio posla namjerno povjere domaćim timovima.
Najveći potencijal: regulacijski osjetljivi sektori
Suvereni AI posebno je važan u sektorima u kojima je povjerenje ključno, a pogreške skupe:
- Javna uprava – digitalni asistenti za građane, automatizacija obrada zahtjeva, analiza propisa. Pitanje: smiju li se osobni podaci građana obrađivati na američkim ili kineskim platformama?
- Zdravstvo – sustavi za podršku dijagnostici, trijažu, administraciju. Medicinski podaci su najosjetljiviji; logično je da bolnice i HZZO traže rješenja koja ostaju unutar nacionalne ili barem europske infrastrukture.
- Financije – procjena kreditnog rizika, detekcija prijevara, personalizacija ponuda. Regulatori poput HNB-a i HANFA-e već traže objašnjivost modela i jasne tragove podataka.
- Industrija i energetika – prediktivno održavanje, optimizacija proizvodnje, upravljanje mrežama. Ovdje je ključan IP: tko ima pristup osjetljivim industrijskim podacima i modelima koji iz njih uče?
U svim tim područjima hrvatske tvrtke mogu ponuditi „AI made in EU, hosted in Croatia“ – rješenja koja su usklađena s EU regulativom, ali i prilagođena lokalnim procesima, jeziku i praksi.
Država, akademija, industrija: trokut koji još nije zatvoren
Ključni izazov ostaje koordinacija. Nacionalni AI plan mora prijeći s općih formulacija na konkretne obveze i rokove. U grubo, uloge bi trebale izgledati ovako:
- Država: dugoročno financiranje HPC infrastrukture, nacionalnih podatkovnih prostora i otvorenih jezičnih modela za hrvatski; prilagodba zakonodavstva (AI Act, javna nabava, sektorski zakoni) kako bi se omogućili pilot-projekti.
- Akademska zajednica: temeljna istraživanja, razvoj kadrova, izgradnja otvorenih modela i alata koji mogu poslužiti kao baza startupima i industriji.
- IT industrija i startupi: pretvaranje tih komponenti u konkretne proizvode i usluge, skaliranje rješenja, izvoz znanja na regionalno tržište.
Bez jasnog „vlasnika teme“ na razini Vlade i koordinacijskog tijela koje ima i političku i proračunsku težinu, postoji rizik da će se AI projekti raspršiti po resorima i izgubiti u administraciji. U tom scenariju najbolji hrvatski stručnjaci nastavit će raditi za strane platforme, dok će kritični sustavi u zemlji ovisiti o modelima nad kojima nemamo ni tehničku ni pravnu kontrolu.
Što možemo učiniti prije nego stignu EU AI tvornice?
Iako Hrvatska nema vlastitu „AI tvornicu“ ni veliki foundation model, prozor prilike još je otvoren. Nekoliko konkretnih koraka moglo bi napraviti razliku u sljedećih pet godina:
- Nacionalni jezični model za hrvatski – otvoren, dobro dokumentiran, treniran na javnim i administrativnim tekstovima, dostupan startupima i tvrtkama pod jasnim uvjetima korištenja.
- Program „AI za javni sektor“ – financiranje pilot-projekata s domaćim tvrtkama u ministarstvima, gradovima, bolnicama i agencijama, uz jasne metrike uspjeha.
- Poticaji za podatkovne prostore – sufinanciranje projekata u kojima se tvrtke i institucije udružuju kako bi stvorile zajedničke, standardizirane skupove podataka u ključnim vertikalama.
- Specijalizirani AI akcelerator – fokusiran na rješenja za regulacijski osjetljive sektore, uz mentorstvo stručnjaka za pravo, sigurnost i etiku.
„Ako ne investiramo sada, kasnije ćemo plaćati dvaput – licence stranih rješenja i trošak prilagodbe našim propisima“, upozoravaju sudionici domaćih panelskih rasprava. Suvereni AI je, drugim riječima, i pitanje troška i pitanje dugoročne konkurentnosti.
Hoćemo li biti kreatori ili samo korisnici?
Suvereni AI u hrvatskom kontekstu ne znači natjecanje s globalnim gigantima, nego pametno kombiniranje europske infrastrukture s lokalnim znanjem, podacima i potrebama tržišta. Ako domaća IT scena, uz podršku države i akademije, na vrijeme prepozna tu priliku, Hrvatska može postati prepoznatljiva niša u europskom AI ekosustavu – od specijaliziranih modela za hrvatski jezik do sigurnih cloud i edge rješenja za javni sektor i industriju.
Pitanje nije hoće li EU AI tvornice doći, nego hoćemo li ih dočekati kao pasivni korisnici ili aktivni partneri s vlastitim modelima, podacima i timovima. Vrijeme za odluku istječe brže nego što se donose strategije.
