Dok se u javnosti najčešće ističu pojedinačni uspjesi poput Infobipa, Rimca ili Photomatha, u pozadini posljednjih godina raste nova vrsta aktera hrvatske tehnološke scene – sveučilišni inovacijski hubovi. Među njima se posebno izdvaja Nuqleus, inovacijski program na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER), koji je 2025. uvršten na listu 150 vodećih europskih inovacijskih hubova prema Financial Timesu. Za hrvatski kontekst, to je rang društva u kojem se inače nalaze hubovi iz Berlina, Pariza ili Stockholma.
To priznanje nije samo simbolički uspjeh jednog fakulteta. Riječ je o signalu da se domaća deep-tech scena napokon počinje sustavno graditi – od laboratorija i istraživačkih projekata, preko prvih prototipova, do globalno konkurentnih proizvoda.
Što Nuqleus razlikuje od klasičnih inkubatora
Za razliku od većine hrvatskih inkubatora i coworking prostora, koji su često usmjereni na rane poduzetnike i klasični B2B SaaS, Nuqleus je od početka dizajniran za znanstvene timove i deep-tech projekte. Fokus je na onome što se na FER‑u već događa u laboratorijima: umjetna inteligencija, robotika, računalni vid, energetske tehnologije, bioinženjering i napredni materijali.
Program kombinira nekoliko elemenata koje domaći istraživači do sada često nisu imali na jednom mjestu:
- strukturirano mentoriranje od iskusnih poduzetnika i investitora,
- povezivanje s industrijskim partnerima iz Hrvatske i EU,
- podršku u intelektualnom vlasništvu i transferu tehnologije,
- pristup ranim investitorima i fondovima rizičnog kapitala,
- pripremu za europske programe poput EIC Accelerator-a ili Horizon Europe projekata.
„Naš je cilj da se tehnologija ne zaustavi na znanstvenom radu, nego da završi u rukama korisnika”, često naglašavaju na FER‑u kada opisuju ulogu Nuqleusa. U praksi to znači da timovi uče ono što klasični akademski kurikuli rijetko pokrivaju: kako razgovarati s korisnicima, testirati hipoteze, definirati poslovni model i pripremiti pitch za investitore.
Arkensight, Ulpian, Nades DESIGN: konkretne priče iz laboratorija
Da Nuqleus nije samo još jedan formalni program, pokazuju startupovi koji su već izašli iz tog ekosustava. Zajednički nazivnik im je kombinacija domaćeg inženjerstva, umjetne inteligencije i vrlo specifičnih tržišnih niša.
Arkensight: AI nadzor infrastrukture
Arkensight razvija rješenja za analizu vizualnih podataka s dronova i kamera, namijenjena nadzoru infrastrukture – od dalekovoda i mostova do industrijskih postrojenja. Umjetna inteligencija automatski prepoznaje oštećenja, koroziju ili potencijalno rizične točke, čime se smanjuje potreba za fizičkim inspekcijama i povećava sigurnost.
Riječ je o tipu proizvoda koji se uklapa u globalni trend „digitalnog blizanca” i prediktivnog održavanja, ali je istovremeno čvrsto ukorijenjen u hrvatski kontekst: suradnje s energetskim tvrtkama, komunalnim poduzećima i inženjerskim firmama koje traže načine kako digitalizirati nadzor infrastrukture.
Ulpian: pravni AI asistent
Ulpian je pravni AI asistent koji koristi napredne modele obrade prirodnog jezika za analizu i pretraživanje pravne dokumentacije. U zemlji s kompleksnim regulatornim okvirom i često pretrpanim odvjetničkim uredima, ovakvo rješenje ima vrlo konkretan poslovni smisao.
Ulpian se uklapa u širi val „AI za profesionalne usluge” koji se vidi i u svijetu, ali je prilagođen lokalnim pravnim okvirima, jeziku i navikama struke. To je upravo ona vrsta nišne, visokospecijalizirane tehnologije koja je godinama nedostajala hrvatskoj startup sceni.
Nades DESIGN: zelena kemija iz hrvatskog laboratorija
Nades DESIGN razvija prirodne zamjene za naftna otapala koristeći koncept tzv. dubokih eutektičkih otapala (NADES). To je tipičan primjer kako akademsko znanje iz područja kemije i biotehnologije može prerasti u komercijalni proizvod s globalnim potencijalom – od kozmetike i farmaceutike do prehrambene industrije.
U vrijeme kada Europska unija kroz Zeleni plan i industrijsku strategiju snažno gura održive tehnologije, hrvatski startup koji nudi zelenu alternativu klasičnoj kemijskoj industriji više nije egzotika, nego tražena roba. Nuqleus u tom smislu funkcionira kao most između znanstvenog otkrića i regulatorno zahtjevnog tržišta.
Most između laboratorija, tržišta i investitora
U hrvatskom kontekstu, gdje je razmak između sveučilišta i industrije tradicionalno velik, uloga Nuqleusa je dvostruka. S jedne strane, on je „prevoditelj” između jezika znanosti i jezika biznisa. S druge, on je filtar koji pomaže timovima da rano identificiraju ima li njihova ideja stvarni tržišni potencijal.
Timovi prolaze kroz procese validacije tržišta, razgovore s potencijalnim kupcima, testiranje cijena i poslovnih modela. Oni koji prođu tu fazu izlaze spremniji za sljedeće korake: prijave na međunarodne akceleratore, razgovore s VC fondovima ili ulazak u korporativne inovacijske programe.
To je važno i iz perspektive domaćih investitora. Hrvatski VC fondovi i poslovni anđeli sve češće traže deep-tech prilike, ali uz jasnu strukturu, vlasničke odnose i plan komercijalizacije. Nuqleus pomaže da projekti iz laboratorija do njih dođu u fazi kada su rizici barem djelomično mapirani, a timovi svjesni što znači graditi globalni startup iz Hrvatske.
Utjecaj na tržište rada i karijere mladih inženjera
Ovakav tip akademskog huba ima i vrlo konkretan utjecaj na hrvatsko tržište rada. Umjesto da studenti i doktorandi razmišljaju isključivo o klasičnim karijerama u korporacijama ili odlasku u inozemstvo, pred njima se otvara treći put: poduzetništvo temeljeno na znanju.
Rad na Nuqleus projektima znači suočavanje s realnim problemima – od razvoja AI modela za specifične industrije, do izgradnje hardverskih prototipova i pilot projekata s prvim kupcima. Mentori dolaze iz hrvatskih i regionalnih tvrtki, što dodatno ubrzava prijelaz iz obrazovnog sustava u realni sektor.
Za poslodavce, to je prilika da se povežu s talentom prije nego što on ode u Dublin, Berlin ili Stockholm. Hrvatskim IT i industrijskim tvrtkama Nuqleus nudi rani uvid u proof-of-concept rješenja koja mogu integrirati u vlastite proizvode ili podržati kroz korporativne VC fondove i partnerske programe. Takav model suradnje već je uobičajen u Njemačkoj ili Nizozemskoj; Nuqleus pokazuje da može funkcionirati i u Zagrebu.
Država, EU fondovi i privatni kapital: može li se model skalirati?
U pozadini Nuqleusa stoji kombinacija FER‑ovih resursa, europskih fondova i podrške iz domaćih inovacijskih politika. U posljednjih nekoliko godina Ministarstvo znanosti i obrazovanja, HAMAG‑BICRO i Hrvatska agencija za malo gospodarstvo i investicije pokrenuli su niz programa za transfer tehnologije, proof-of-concept projekte i rani razvoj deep-tech startupa.
Europski programi poput Horizon Europe, EIT Digital-a ili EIC-a dodatno otvaraju vrata financiranju i međunarodnim partnerstvima. No presudno je da postoji lokalna struktura koja timovima pomaže da se u tim složenim programima snađu. Upravo tu ulogu preuzimaju hubovi poput Nuqleusa.
Ako se trenutni tempo podrške održi – kroz kombinaciju državnih potpora, europskih sredstava i privatnog kapitala – Nuqleus bi mogao postati predložak za slične hubove na drugim hrvatskim fakultetima: od Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije, preko Medicinskog fakulteta, do tehničkih fakulteta u Splitu, Rijeci i Osijeku.
To bi značilo da se domaća IT i deep-tech scena više ne oslanja isključivo na pojedinačne „herojske” uspjehe, nego gradi sustav u kojem je put od znanstvene ideje do globalnog proizvoda kraći, strukturiraniji i manje usamljen.
Tiha promjena paradigme hrvatske startup scene
Hrvatska je posljednjih desetak godina navikla na priče o uspješnim softverskim startupima koji nastaju u garažama, coworking prostorima ili kao „side projecti” developera. Nuqleus generacija donosi drukčiju paradigmu: startupovi koji nastaju u laboratorijima, na temelju višegodišnjih istraživanja, često u suradnji s velikim industrijskim partnerima.
To je sporiji, ali dugoročno održiviji put. Deep-tech startupovima treba više vremena da dođu do tržišta, ali kada jednom to naprave, njihova rješenja teže je kopirati, a barijere ulaska su veće. Za malu zemlju poput Hrvatske, to može biti strateška prednost.
U tom smislu, uvrštenje Nuqleusa na listu 150 vodećih europskih inovacijskih hubova treba čitati manje kao nagradu, a više kao obvezu. Obvezu da se model ne zaustavi na jednom fakultetu i jednoj generaciji, nego da postane standard kako hrvatska sveučilišta surađuju s industrijom i kako nastaju novi startupovi.
Ako se to dogodi, za deset godina će se možda činiti normalnim da najzanimljivije hrvatske deep-tech priče ne nastaju slučajno, nego planski – u inovacijskim hubovima koji, poput Nuqleusa, spajaju znanost, poduzetništvo i industriju u istom hodniku FER‑a.



