Dok javnost najčešće priča o hrvatskim unicornima, startupima i novim AI proizvodima, u pozadini raste nova, tiša ali strateški važna uloga: domaći AI integratori i konzultanti. To su tvrtke koje ne moraju imati vlastiti veliki proizvod, ali znaju spojiti modele, podatke, regulativu i poslovne procese u funkcionalna rješenja – često za klijente izvan Hrvatske.
Njihov posao je manje glamurozan, ali ključan: prilagodba postojećih modela (poput velikih jezičnih modela), izgradnja podatkovnih i cloud arhitektura, integracija AI-a u postojeće sustave i promjena načina rada u organizacijama. Ukratko: oni su „skriveni partneri“ koji omogućuju da AI doista profunkcionira u praksi.
Hrvatske tvrtke žele rješenja, a ne samo alate
Prema nedavnim istraživanjima HUP-a i HGK-a, većina hrvatskih poduzeća AI više ne promatra kao futuristički koncept, nego kao konkretan izvor konkurentske prednosti. HUP je još 2023. istaknuo da oko 70 % poduzeća u Hrvatskoj vidi umjetnu inteligenciju kao priliku za rast, dok ih gotovo polovica već eksperimentira ili koristi AI u svakodnevnom poslovanju – najviše u marketingu, prodaji, korisničkoj podršci i automatizaciji sadržaja.
Međutim, praksa pokazuje da sama kupnja ili pretplata na AI alat nije dovoljna. Poduzećima trebaju:
- prilagođena rješenja koja razumiju njihove specifične procese,
- povezivanje AI servisa s postojećim ERP, CRM i e-commerce sustavima,
- pouzdane podatkovne platforme i kvalitetni skupovi podataka,
- rješavanje pitanja privatnosti, sigurnosti i usklađenosti s EU regulativom.
Upravo tu nastupaju domaći AI integratori. Njihov zadatak nije „izumiti novi ChatGPT“, nego iskoristiti postojeće modele, prilagoditi ih hrvatskom jeziku, lokalnim propisima i konkretnim industrijskim potrebama – od bankarstva i maloprodaje do proizvodnje, logistike i javnog sektora.
Od proizvodnih pogona do škola: AI u stvarnim okruženjima
Primjer Notum Roboticsa iz Velike Gorice pokazuje kako se hrvatsko znanje iz AI-a sve češće testira u realnim okruženjima, a ne ostaje na razini laboratorija ili prototipa. Tvrtka razvija softver za robo-pse i druge fizičke AI agente, koje testira u suradnji s obrazovnim institucijama i industrijskim partnerima.
Sličan obrazac vidi se i kod drugih domaćih timova – od manjih specijaliziranih tvrtki koje razvijaju računalni vid za inspekciju proizvoda u tvornicama, do integratora koji uvode generativni AI u bankarske i telekom sustave. U praksi to znači:
- automatizirano prepoznavanje anomalija na proizvodnim linijama pomoću računalnog vida,
- AI asistente za korisničku podršku koji razumiju hrvatski jezik i specifičnu terminologiju,
- personalizirane preporuke u e-trgovini temeljene na kombinaciji klasične analitike i generativnih modela,
- AI alate za nastavnike i učenike u školama koji pomažu u izradi materijala i praćenju napretka.
Takvi projekti često nastaju kroz suradnju s domaćim fakultetima (FER, FOI, PMF, FESB), ali i strukovnim školama te industrijskim partnerima. Tvrtke dobivaju pristup mladim talentima i istraživačkom znanju, a obrazovne institucije realne projekte i povratnu informaciju iz prakse.
Od kodera do partnera za promjenu: nove kompetencije
Uloga AI integratora traži puno više od klasičnog programiranja. Klijenti očekuju da im netko ne samo „instalira model“, već i pomogne razumjeti što je realno moguće, gdje su rizici i kako promijeniti interne procese. Zbog toga se traži kombinacija nekoliko slojeva kompetencija:
1. Upravljanje AI rizicima i sigurnošću
Ulazak EU AI Acta u primjenu dodatno povećava pritisak na organizacije da razumiju rizike vezane uz umjetnu inteligenciju. Hrvatski integratori moraju znati:
- kako klasificirati AI sustav prema razini rizika,
- kako dokumentirati podatke, modele i odluke,
- kako osigurati da modeli ne diskriminiraju i da su objašnjivi,
- kako zaštititi osjetljive podatke, osobito u zdravstvu i financijama.
To otvara prostor za novu vrstu stručnjaka – kombinaciju data scientista, pravnika i stručnjaka za usklađenost. Hrvatska udruga za umjetnu inteligenciju CroAI, kao i razne pravne i tehnološke konferencije, sve češće imaju zasebne trackove posvećene upravo ovim temama.
2. Domensko znanje po industrijama
AI rješenje za proizvodni pogon u Slavoniji ne izgleda isto kao rješenje za fintech u Zagrebu ili turistički lanac na Jadranu. Domaći integratori koji razumiju specifičnosti industrija – od propisa u zdravstvu do sezonalnosti u turizmu – imaju jasnu prednost.
Zato se u većim IT kompanijama u Hrvatskoj sve češće formiraju hibridni timovi: uz data inženjere i ML stručnjake rade ljudi s iskustvom u bankarstvu, osiguranju, logistici ili obrazovanju. Takvi timovi lakše prevode poslovne probleme u tehničke zahtjeve i obrnuto.
3. Razumijevanje EU regulative
EU AI Act, GDPR, NIS2 i drugi propisi znače da AI projekti više ne mogu nastajati bez jasnog okvira usklađenosti. Integratori moraju znati:
- kada i kako anonimizirati podatke,
- što znači „high-risk“ AI sustav i koje obveze nosi,
- kako osigurati trag odluka (audit trail) za potrebe regulatora,
- kako izgraditi sustave koji se mogu certificirati na EU razini.
To otvara prostor za suradnju između tehničkih fakulteta, pravnih fakulteta i poslovnih škola. Već sada se na domaćim sveučilištima uvode specijalizirani programi za data i AI stručnjake, a strukovne udruge organiziraju edukacije za menadžere koji žele razumjeti što AI stvarno znači za njihovo poslovanje.
Umrežavanje integratora: konferencije, klasteri, EU projekti
Sljedeća faza razvoja hrvatskih AI integratora bit će snažnije umrežavanje i zajednički nastupi. U posljednjih nekoliko godina pojavile su se domaće konferencije i događaji posvećeni umjetnoj inteligenciji – od AI2Future do CroAI događanja, meetupa i specijaliziranih radionica koje organiziraju fakulteti i tehnološki hubovi poput Algebra LAB-a.
Tu se susreću tri ključne skupine:
- specijalizirani AI integratori i konzultanti,
- velike IT kuće koje grade interne data/AI odjele,
- korisničke industrije – banke, telekomi, maloprodaja, logistika, javni sektor.
Istovremeno, raste broj industrijskih klastera i inicijativa koje žele pozicionirati Hrvatsku unutar europskog AI ekosustava. Sudjelovanje u EU projektima, programima poput Digital Europe i Horizon Europe te EDIH (European Digital Innovation Hubs) centrima omogućuje domaćim integratorima da svoje znanje ponude širem europskom tržištu.
Za mnoge tvrtke to je i prilika da izgrade reputaciju „backstage“ partnera – onoga koji možda nije na naslovnici, ali stoji iza uspješnih implementacija za strane brendove. Kako je jedan domaći CTO nedavno sažeo na panelu o AI-u: „Nije nužno da naš logo bude na proizvodu. Dovoljno je da nas zovu kad stvari postanu previše kompleksne.“
Hrvatska kao pouzdano AI „backstage“ središte
Hrvatska se već dokazala kao izvoznik softverskog znanja kroz tvrtke koje rade za globalne klijente u fintechu, igračkoj industriji ili e-trgovini. AI integracija logičan je sljedeći korak. Prednosti su jasne:
- kvalitetna baza inženjera i data stručnjaka,
- poznavanje EU regulative i jezika,
- konkurentni troškovi u odnosu na zapadnoeuropska tržišta,
- iskustvo rada za međunarodne klijente.
Ako se taj potencijal usmjeri kroz ciljane edukacije, klasterske inicijative i poticanje suradnje između industrije i akademske zajednice, Hrvatska bi se u idućih nekoliko godina mogla profilirati kao pouzdano „backstage“ središte za implementaciju umjetne inteligencije u Europi. Manje fokusirano na medijski vidljive jednoroge, a više na stabilne, visoko stručne timove koji isporučuju mjerljive rezultate.
Za domaće IT tvrtke to znači novu razvojnu putanju: od klasičnog outsourcinga prema ulozi strateškog AI partnera. Za gospodarstvo u cjelini, to je prilika da se umjetna inteligencija ne doživljava kao prolazni hype, već kao infrastruktura – jednako važna kao energija ili telekom mreže. A upravo će hrvatski AI integratori biti oni koji tu infrastrukturu tiho, ali sustavno grade iza pozornice.
