Hrvatska IT scena godinama se opisivala kroz uspjehe Infobipa, Rimca i snažan enterprise sektor koji izvozi softver i usluge diljem svijeta. No u pozadini tih priča tiho raste novi sloj ekosustava: duboko tehnološki (deep‑tech) startupovi nastali na sjecištu fakulteta, istraživačkih centara i specijaliziranih fondova rizičnog kapitala. U fokusu više nisu klasične agencije i outsourcing, nego komercijalizacija patenata, znanstvenih otkrića i napredne umjetne inteligencije.
Od laboratorija do tržišta: zaokret koji mijenja domaću IT scenu
Deep‑tech startupovi razlikuju se od tipičnih softverskih tvrtki po tome što polaze od znanstvenog istraživanja, vlasničke tehnologije i višegodišnjeg rada u laboratoriju. Umjesto da razvijaju još jednu aplikaciju ili SaaS alat, oni pokušavaju riješiti kompleksne probleme u industriji, zdravstvu, energetici ili prometu – često uz korištenje umjetne inteligencije, robotike, novih materijala ili napredne analitike.
U Hrvatskoj se taj zaokret osjeća posljednjih pet do sedam godina. Fakulteti poput FER‑a, PMF‑a, FESB‑a, FOI‑a ili Medicinskog fakulteta sve aktivnije traže načine kako da istraživački rad ne ostane „zakopan“ u znanstvenim radovima, već da se pretvori u proizvode i usluge. Na to ih potiču i europski programi poput Obzor Europa (Horizon Europe) te nacionalne strategije digitalne i pametne specijalizacije.
Kako je za takvu transformaciju potreban drugačiji tip kapitala i podrške, pojavljuju se i novi akteri – specijalizirani deep‑tech fondovi, akceleratori i inovacijski hubovi. Među njima se posebno ističe FER‑ov program Nuqleus.
Nuqleus: FER-ov laboratorij za buduće deep‑tech zvijezde
Program Nuqleus, koji vodi Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) u Zagrebu, Financial Times je uvrstio među 150 vodećih europskih inovacijskih hubova za 2025. godinu. To je snažna potvrda da se u Zagrebu gradi infrastruktura usporediva s mnogo većim europskim centrima.
Nuqleus funkcionira kao most između znanstvenika i poduzetnika. Timovi ulaze s laboratorijskom idejom, često u vrlo ranoj fazi, a izlaze s validiranim poslovnim modelom, prvim pilot‑projektima i jasnim planom komercijalizacije. Program nudi mentorstvo poduzetnika i investitora, podršku u zaštiti intelektualnog vlasništva, ali i pristup industrijskim partnerima koji mogu testirati rješenja u stvarnim uvjetima.
Iz Nuqleusa su već izašli startupovi koji jasno pokazuju smjer u kojem se domaći deep‑tech razvija:
- Arkensight – koristi obradu podataka s dronova i računalni vid za preciznu detekciju oštećenja na cestama i infrastrukturi. Umjesto ručnih inspekcija, algoritmi na temelju snimki identificiraju pukotine, rupe i druga oštećenja, što gradovima i koncesionarima omogućuje brže i jeftinije održavanje.
- Ulpian – pravni AI asistent koji koristi modele obrade prirodnog jezika za analizu dokumenata i pravnih upita. U kontekstu hrvatskog i europskog prava, Ulpian pokazuje kako se generativni AI može prilagoditi vrlo reguliranim područjima.
- Nades DESIGN – razvija zelene kemijske alternative za industriju, bazirane na duboko eutekticnim otapalima (NADES). Tvrtka se nalazi na sjecištu kemije, biotehnologije i održivosti te cilja farmaceutsku, kozmetičku i prehrambenu industriju.
Ovi primjeri pokazuju da Hrvatska može stvarati rješenja na spoju AI‑ja, vision tehnologija i održivih materijala, s jasnim globalnim potencijalom. Kako je istaknuo jedan od mentora programa, „na FER‑u više ne govorimo samo o diplomskim radovima, već o tvrtkama koje iz tih radova nastaju“ – što ilustrira promjenu mindseta u akademskoj zajednici.
Kapital koji razumije znanost: uspon deep‑tech fondova
Bez kapitala spremnog na veći rizik i duži horizont povrata, deep‑tech priča teško može zaživjeti. Klasični VC fondovi često zaziru od projekata koji zahtijevaju godine istraživanja prije prvih prihoda. Zato su u regiji nastali fondovi s jasnim mandatom – ulagati u projekte koji izlaze iz fakulteta i istraživačkih centara.
Jedan od najaktivnijih je regionalni VC fond Vesna, koji cilja projekte razvijene u suradnji s akademskim institucijama. Vesna je već financirala niz hrvatskih i slovenskih timova u proof‑of‑concept fazi, kada je rizik najveći, ali i potencijal najviši.
Među istaknutim projektima su:
- Legit – rješenja koja koriste umjetnu inteligenciju u industrijskoj automatizaciji, s fokusom na prepoznavanje anomalija i optimizaciju proizvodnih procesa.
- Med AI Bravo – AI sustavi za medicinsku dijagnostiku i podršku kliničkim odlukama, što je u skladu s trendom digitalnog zdravstva u EU.
- SKAI Labs – razvija rješenja za pametni promet i mobilnost, koristeći kombinaciju AI‑ja i podataka u stvarnom vremenu.
- P3 Therapeutics – na spoju biotehnologije i umjetne inteligencije, s ciljem razvoja personaliziranih terapija.
Cilj ovakvih fondova je jasan: pretvoriti domaći znanstveni rad u proizvode koji mogu konkurirati na EU i globalnom tržištu, ali i zadržati što veći dio vrijednosti u Hrvatskoj i regiji. Kako često naglašavaju investitori, „nije dovoljno imati odličan paper; potrebno je izgraditi tvrtku oko tog znanja“.
Širi okvir: Digital Decade, EU fondovi i hrvatske strategije
Ovaj model suradnje ne nastaje u vakuumu. Europska unija je kroz inicijativu Digital Decade postavila jasne ciljeve do 2030. godine: 75% europskih tvrtki treba koristiti napredne digitalne tehnologije, uključujući AI, big data i cloud. Hrvatska je te ciljeve preuzela kroz vlastite strategije digitalne transformacije i Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO).
Posljednjih godina značajna sredstva usmjerena su u:
- istraživačku infrastrukturu na sveučilištima i institutima,
- digitalnu infrastrukturu (superračunala, podatkovne centre, 5G),
- razvoj digitalnih vještina kroz STEM studije i programe cjeloživotnog obrazovanja,
- inicijative poput Europskih digitalnih inovacijskih hubova (EDIH), u koje se uključuju i hrvatske institucije.
Istovremeno, AI startupovi u Hrvatskoj bilježe rast ulaganja i sve veći broj specijaliziranih rješenja za logistiku, industriju, zdravstvo i javni sektor. Primjeri su rješenja za optimizaciju skladišta, prediktivno održavanje strojeva ili analitiku medicinskih slika.
Rastući broj inovacijskih hubova, akceleratora i korporativnih venturing programa – od Zagreba preko Rijeke i Splita do Osijeka – olakšava put od laboratorija do prvih pilot‑projekata s industrijskim partnerima. U tom se kontekstu Nuqleus i slični programi uklapaju u širu sliku nacionalnog inovacijskog sustava.
Nova razvojna faza domaćeg IT‑a
Za hrvatski IT ovaj pomak znači ulazak u novu razvojnu fazu. Uz etablirane softverske izvoznike i razvojne centre globalnih korporacija, na scenu dolaze timovi koji kombiniraju:
- umjetnu inteligenciju i strojno učenje,
- robotiku i automatizaciju,
- nove materijale i biotehnologiju,
- naprednu analitiku i big data.
Ti su timovi često vezani uz fakultete i istraživačke centre, a njihovi proizvodi ciljaju nišne, ali globalne tržišne segmente. Primjerice, rješenje za detekciju oštećenja na cestama može se primijeniti u bilo kojoj zemlji koja želi digitalizirati održavanje infrastrukture, dok zelene kemijske formulacije iz laboratorija u Zagrebu mogu završiti u proizvodima multinacionalnih kompanija.
Kako ističu domaći stručnjaci za inovacije, „Hrvatska nikada neće imati najviše developera u Europi, ali može imati nekoliko stotina vrhunskih deep‑tech istraživača i poduzetnika koji rješavaju probleme za cijeli svijet“. Upravo takva strategija – fokus na kvalitetu i specijalizaciju – postaje sve vidljivija u politikama i investicijskim prioritetima.
Ključni izazovi: kapital, regulativa i talent
Unatoč ohrabrujućim primjerima, ekosustav se suočava s nizom izazova koji će odrediti hoće li se novi tehnološki val zadržati u Hrvatskoj ili će najperspektivnije ideje otići u inozemne hubove već u ranoj fazi.
1. Kapital za skaliranje
Rani proof‑of‑concept i pre‑seed fazu sve je lakše financirati kroz specijalizirane fondove i javne programe. No mnogi startupovi zapinju u tzv. „dolini smrti“ kada im je potrebno nekoliko milijuna eura za industrijalizaciju proizvoda, regulatorne certifikate i izlazak na veća tržišta. U toj fazi domaćih fondova još je malo, pa se startupovi okreću inozemnim investitorima – često uz uvjet preseljenja sjedišta tvrtke.
2. Regulatorna agilnost
Deep‑tech projekti često ulaze u regulirana područja poput zdravstva, energetike ili prometa. Ako regulatorni okvir ne prati inovacije, startupovi gube vrijeme i konkurentnost. Hrvatska je posljednjih godina napravila pomake u području sandbox okvira i digitalnih usluga, ali poduzetnici i dalje ističu potrebu za bržim procedurama, jasnijim smjernicama i boljom koordinacijom institucija.
3. Zadržavanje visoko specijaliziranog kadra
Najveći adut domaćeg deep‑techa je znanje – od doktora znanosti do inženjera strojnog učenja. Istovremeno, to je i najranjivija točka. Globalne korporacije i strani istraživački centri nude konkurentne plaće i uvjete, pa je zadržavanje talenata konstantan izazov. Programi poput Nuqleusa, Vesninih ulaganja ili lokalnih AI zajednica pokušavaju stvoriti dovoljno zanimljive projekte i perspektivu da ljudi ostanu – ili se vrate – u Hrvatsku.
Što slijedi: može li Hrvatska izgraditi deep‑tech hub?
U idućih nekoliko godina ključno će biti hoće li Hrvatska uspjeti povezati sve elemente – od laboratorija i startup programa, preko fondova i industrijskih partnera, do regulatora i međunarodnih mreža. Ako u tome uspije, Zagreb, Rijeka, Split i Osijek mogli bi postati prepoznatljivi kao gradovi u kojima nastaju rješenja za globalne probleme u prometu, zdravstvu, energiji ili industriji.
Scenarij u kojem se najperspektivnije ideje sele u Berlin, London ili Stockholm nije neizbježan, ali zahtijeva koordiniranu akciju. Deep‑tech startupovi traže strpljenje, dugoročnu viziju i spremnost na rizik – kako od poduzetnika i znanstvenika, tako i od države i kapitala.
Nuqleus, Vesna i slične inicijative pokazuju da je novi hrvatski tehnološki val već krenuo iz laboratorija. Pitanje više nije hoće li se pojaviti deep‑tech startupovi, nego gdje će graditi svoje sjedište, zapošljavati ljude i plaćati poreze. Odgovor na to pitanje uvelike će odrediti kako će izgledati hrvatska IT scena u sljedećih deset godina.
