Hrvatska IT industrija posljednjih je godina tiho, ali sustavno mijenjala svoju ulogu u globalnom tehnološkom lancu. Dok se svijet navikava na remote rad, a manjak iskusnih inženjera postaje globalni problem, domaće tvrtke sve češće ulaze u ulogu strateških nearshoring partnera za klijente iz SAD-a, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Skandinavije.
Zašto je Hrvatska postala privlačna nearshoring destinacija
Prema podacima HUP ICT-a i domaćih IT udruga, Hrvatska već godinama bilježi dvoznamenkasti rast prihoda u izvozu softverskih usluga. Kombinacija relativno nižih satnica u odnosu na zapadnoeuropska tržišta, visoke tehničke razine i vrlo dobrog znanja engleskog jezika stvara profil koji je posebno zanimljiv tvrtkama koje traže balans između kvalitete i troška.
Dodatnu težinu daje članstvo u Europskoj uniji. Klijentima iz Njemačke ili Nizozemske važno je da se suradnja odvija unutar poznatog pravnog i regulatornog okvira, uz usklađenost s GDPR-om i europskim standardima sigurnosti. Hrvatska tu ima jasnu prednost u odnosu na neke tradicionalne outsourcing destinacije izvan EU-a.
U izvještajima o digitalnoj konkurentnosti, poput DESI indeksa i različitih europskih benchmark studija, Hrvatska se polako penje zahvaljujući rastu broja ICT stručnjaka, sve boljoj digitalnoj infrastrukturi i stabilnom regulatornom okviru. Iako još nije u vrhu, trend je pozitivan, a to strani klijenti prepoznaju.
Od klasičnog outsourcinga do strateškog partnerstva
Prije desetak godina hrvatske su tvrtke pretežno radile klasični outsourcing – isporuka satnica i taskova, uz ograničen utjecaj na arhitekturu i produktnu strategiju. Danas se slika mijenja. Sve je više slučajeva u kojima domaći timovi preuzimaju end-to-end odgovornost za digitalne proizvode.
U praksi to znači da hrvatske product development agencije za strane klijente vode cjelokupan životni ciklus softvera: od istraživanja korisnika, dizajna i arhitekture, preko razvoja i DevOpsa, do održavanja i daljnjeg razvoja. Domaći inženjeri i product manageri postaju ključni sugovornici na razini poslovne strategije, a ne samo tehničke izvedbe.
Jedan CTO iz zagrebačke tvrtke koja većinu prihoda ostvaruje na izvozu opisuje promjenu ovako: „Prije smo bili dobavljači resursa, danas smo partneri koji predlažu rješenja. Klijenti nam dolaze s poslovnim problemom, a ne s listom taskova.“ Upravo ta promjena pozicije – od dobavljača do su-kreatora – čini razliku u vrijednosti koju hrvatske tvrtke mogu naplatiti.
Specijalizirani modeli: cloud, DevOps, data i AI
Uz full-service agencije, sve je više manjih, visoko specijaliziranih timova. Neki se fokusiraju na cloud migracije i Kubernetes, drugi na data inženjering i analitiku, treći na primjenu strojnog učenja u financijama, logistici ili zdravstvu. U tim nišama hrvatski inženjeri često konkuriraju globalno, a ne samo regionalno.
U praksi se pojavljuju različiti modeli suradnje:
- Remote product timovi – kompletne, samostalne ekipe koje rade na jednom proizvodu za inozemnog klijenta, često u hibridnom setupu s dijelom tima u Zagrebu, a dijelom u Berlinu ili Londonu.
- Nearshoring podružnice – strane tvrtke otvaraju razvojne centre u Hrvatskoj, angažiraju lokalne inženjere i integriraju ih u svoje globalne strukture, poput razvojnih hubova u Zagrebu, Splitu ili Osijeku.
- Specijalistički task force timovi – manji, visoko iskusni timovi koji ulaze na projekt kao „SWAT jedinica“ za rješavanje specifičnih problema: optimizacija performansi, sigurnosni audit, postavljanje CI/CD-a ili data platforme.
Ovakvi modeli traže više od čistog programiranja. Potrebni su ljudi koji razumiju domenu klijenta, znaju komunicirati na razini biznisa i spremni su preuzeti odgovornost za rezultat, a ne samo za isporučeni kod.
„Glocal“ pristup: lokalna jezgra, globalni timovi
U hrvatskom ekosustavu sve je više primjera tvrtki koje kombiniraju snažnu lokalnu jezgru s distribuiranim timovima diljem Europe. Zagreb, Split, Rijeka i Osijek postaju čvorišta, dok se dio tima nalazi u drugim državama EU-a ili regije.
Taj „glocal“ model – globalan doseg, lokalno ukorijenjenje – omogućuje tvrtkama da zadrže povezanost s domaćom zajednicom, lokalnim fakultetima, developerskim meetupima i konferencijama poput Shift-a, Infobip Shift-a u Zadru, ili Advanced Technology Days u Zagrebu, a istovremeno šire mrežu talenata i klijenata izvan Hrvatske.
Za mlađe inženjere to znači mogućnost rada na globalnim proizvodima bez nužnog odlaska iz zemlje. Za tvrtke, to je način da ostanu konkurentne u borbi za talent, nudeći remote i hibridne modele rada, ali i priliku za napredovanje na kompleksnim, međunarodnim projektima.
Nedostatak mid i senior kadra: najveće usko grlo
Najveći izazov ostaje – ljudi. Statistike portala za zapošljavanje i iskustvo domaćih HR timova potvrđuju da je potražnja za mid i senior inženjerima znatno veća od ponude. Dio iskusnih stručnjaka radi kao freelanceri za strane klijente ili se zapošljava direktno u inozemnim tvrtkama, najčešće remote.
To dodatno pritišće lokalno tržište rada. Tvrtke se natječu ne samo plaćama, već i projektima, tehnologijama, fleksibilnošću i mogućnostima rasta. Onaj tko nema zanimljive projekte ili jasno iscrtanu karijernu putanju, teško zadržava ljude.
Odgovor industrije: akademije, mentorstvo i suradnje s fakultetima
Kao odgovor, mnoge hrvatske IT tvrtke razvile su interne akademije i strukturirane juniorske programe. Cilj je ubrzati put od juniora do samostalnog inženjera kroz kombinaciju mentorskog rada, internih radionica, rotacija po timovima i rada na realnim projektima.
Suradnja s fakultetima – FER-om, FOI-jem, FESB-om, Tehničkim veleučilištem i drugim STEM institucijama – postaje strateška. Tvrtke sudjeluju u nastavi, drže gostujuća predavanja, nude stručne prakse i stipendije. U nekim slučajevima, zajednički se razvijaju i specijalizirani kolegiji za cloud, data ili cybersecurity.
Uz to, dio poslodavaca sve aktivnije koristi mogućnost uvoza visoko kvalificiranih IT stručnjaka kroz radne dozvole. Iako je taj proces administrativno zahtjevan, u segmentima poput machine learninga ili cybersecurityja to je ponekad jedini način da se brzo popune kritične pozicije.
Uloga HR-a i menadžmenta: zadržati ljude, a ne samo zaposliti ih
Kako se Hrvatska pomiče prema ulozi strateškog nearshoring partnera, uloga HR-a i menadžmenta u IT tvrtkama postaje presudna. Nije dovoljno samo pronaći inženjera – ključ je stvoriti okruženje u kojem će željeti ostati i razvijati se.
To uključuje transparentne karijerne putanje, jasne tehničke i liderske trackove, mogućnost rada na open-source projektima, sudjelovanje na konferencijama i kontinuirano učenje. Tvrtke koje to razumiju, lakše grade stabilne, visokokvalitetne timove koji mogu preuzeti vlasništvo nad kompleksnim proizvodima.
U tom kontekstu, hrvatske HR i IT konferencije – od HR Days do specijaliziranih tech evenata – postaju mjesta na kojima se razmjenjuju prakse upravljanja remote i distribuiranim timovima, employer brandinga i razvoja talenata u visoko konkurentnom okruženju.
Sljedeći korak: od „povoljne destinacije“ do strateškog IT huba
Ključno pitanje za sljedećih pet do deset godina jest: može li Hrvatska prijeći put od percepcije „povoljne nearshoring lokacije“ do statusa priznatog IT huba za kompleksne, dugoročne suradnje?
Za taj iskorak bit će potrebno nekoliko paralelnih pomaka:
- Više vlastitih SaaS proizvoda – dio tvrtki već gradi globalne B2B i B2C proizvode iz Hrvatske. Što ih bude više, to će se jačati reputacija domaće scene kao izvora inovacije, a ne samo izvršne snage.
- Jačanje brendova prema developer zajednici – tvrtke koje žele privući i zadržati top talent moraju biti vidljive u zajednici: kroz meetupe, open-source projekte, tehničke blogove i javno dijeljenje znanja.
- Aktivnije uključivanje u međunarodne inicijative – sudjelovanje u open-source zajednicama, standardizacijskim tijelima i europskim istraživačkim projektima (npr. Horizon Europe) podiže vidljivost i kredibilitet.
- Zadržavanje talenta u zemlji – kroz kvalitetne projekte, konkurentne uvjete i mogućnost rada za globalne klijente iz Hrvatske, smanjuje se pritisak odlaska u inozemstvo.
Ako domaći ekosustav uspije spojiti te elemente – kvalitetan talent, jaku inženjersku kulturu, EU okvir i sve zrelije poslovne modele – Hrvatska ima realnu priliku postati prepoznatljiv hub za remote i nearshoring projekte visoke dodane vrijednosti u srednjoj i jugoistočnoj Europi.
U tom scenariju, domaće tvrtke više neće biti samo „produžena ruka“ stranih development timova, već ravnopravni partneri koji zajedno oblikuju digitalne proizvode i standarde budućnosti.
