Hrvatska IT scena godinama se opisuje kroz SaaS, fintech i enterprise rješenja. No u sjeni tih sektora izrastao je još jedan, znatno tiši, ali iznimno dinamičan ekosustav – industrija videoigara. Od Zagreba i Rijeke do Novske i Splita, niču studiji koji kombiniraju klasični game design s umjetnom inteligencijom, Web3 infrastrukturom i XR tehnologijama, a gaming sve češće ulazi i u službene strategije razvoja domaće digitalne ekonomije.
Od pionira do ekosustava s više od 100 studija
Prema podacima strukovnih udruga i promotivnim materijalima za međunarodne sajmove poput Reboot Developa, u Hrvatskoj danas djeluje više od stotinu registriranih game development studija i obrta. Riječ je o rasponu od mikro‑timova s nekoliko ljudi do tvrtki s desecima zaposlenih koje izvoze gotovo cjelokupnu produkciju.
Temelje su postavila imena koja su već ušla u lokalnu pop‑kulturu. Croteam je još s Serious Samom dokazao da hrvatski studio može napraviti globalni hit FPS naslov. Nanobit je pak izgradio biznis na mobilnim igrama, fokusiranim na narativne i lifestyle teme, te je 2020. prodan švedskoj Stillfront grupi u jednoj od najvećih domaćih tech akvizicija. Gamechuck se istovremeno profilirao kao studio koji kombinira narativne avanture, eksperimentalne formate i vlastiti arkadni hardver – rijetkost čak i na razini EU.
„Game dev više nije hobi par entuzijasta u garaži, već ozbiljna izvozna industrija“, često ističu domaći developeri na konferencijama poput InfoGamera i Reboot Develop Blue. Broj studija, ali i činjenica da sve više njih sudjeluje na globalnim sajmovima u Kölnu, San Franciscu ili Tokiju, potvrđuje da se radi o strukturiranom ekosustavu, a ne o nizu usamljenih uspjeha.
Croteam Incubator i stvaranje nove generacije studija
Jedan od ključnih pokretača nove generacije hrvatskog game deva je Croteam Incubator. Pokrenut 2018., funkcionira kao svojevrsni „akcelerator za game dev“ – timovima nudi prostor, mentorsku podršku, infrastrukturu i poveznicu s izdavačima. Kroz ovaj program prošli su brojni indie timovi iz Zagreba i Rijeke, ali i drugih gradova.
Model je jednostavan: mladi timovi dobivaju priliku raditi rame uz rame s veteranima koji imaju iskustvo lansiranja igara na Steamu, konzolama i mobilnim trgovinama. To ubrzava krivulju učenja i smanjuje tipične početničke pogreške – od loše procjene budžeta do nepoznavanja marketinških kanala. Slične modele danas pokušavaju razviti i drugi lokalni hubovi, od gaming inkubatora u Novskoj do sve većeg broja coworking prostora koji u svoje programe uključuju game dev radionice.
AI, Web3 i XR: tehnološki iskorak nove generacije
Razlika između prve i nove generacije hrvatskih studija nije samo u broju, već i u tehnološkom pristupu. Mlađi timovi od prvog dana razmišljaju globalno i eksperimentiraju s alatima koji su do jučer bili rezervirani za najveće studije.
Phalanx Labs, domaći studio koji razvija masivnu online stratešku igru The Last Monarchy, dobar je primjer tog trenda. Igra spaja povijesne motive s AI sustavima odlučivanja koji upravljaju ponašanjem neprijatelja i frakcija, dok je Web3 infrastruktura ugrađena kao opcionalni sloj za digitalno vlasništvo nad imovinom u igri. Igrači koji žele klasično iskustvo mogu ga dobiti, dok oni koji žele dodatnu razinu ekonomije koriste blockchain elemente.
Sličan tehnološki iskorak vidljiv je i u studijima poput Luma Studija i Key Boar Studiosa, koji rade Unity projekte za mobilne, web i XR platforme. Često djeluju kao razvojni partneri za međunarodne klijente, ali paralelno razvijaju vlastite IP‑eve. U praksi to znači da se znanje stečeno na komercijalnim projektima – od optimizacije performansi do integracije napredne analitike – vraća u domaće igre.
Umjetna inteligencija sve više ulazi i u same produkcijske procese. Domaći timovi koriste AI alate za generiranje koncept arta, prototipiranje narativa, pa čak i za proceduralno generiranje razina. Iako se etičke i pravne rasprave o korištenju generativne AI tek razvijaju, hrvatski studiji već sada testiraju kako te tehnologije mogu ubrzati iteracije, a da pritom ne ugroze kreativni potpis autora.
Regionalni centri: Novska, Rijeka, Split i širenje izvan Zagreba
Iako je Zagreb i dalje glavno središte – tu su Nanobit, Croteam, Gamechuck i niz manjih studija – posljednjih godina jačaju i drugi gradovi. Rijeka i Zagreb ugostili su niz indie timova okupljenih oko Croteam Incubatora i lokalnih hubova, dok je Novska postala najpoznatiji primjer specijaliziranog grada za game dev.
Pod okriljem Razvojne agencije SIMORA i lokalnih vlasti, Novska je razvila program edukacija, inkubatora i potpora za mlade timove. Cilj je jasan: privući i zadržati talent kroz gaming industriju, umjesto da se mladi isključivo sele u veće gradove ili inozemstvo. U praksi, to znači kombinaciju formalnih edukacija, mentorstva i financijskih poticaja za timove koji pokreću vlastite studije.
Na Jadranu, Technology Park Split i slične inicijative sve češće uključuju gaming, XR i interaktivne sadržaje u svoje programe. Split je već prepoznat po IT tvrtkama orijentiranima na turizam i logistiku, a gaming se logično nadovezuje kroz VR ture, muzejske instalacije i edukativne igre. U Rijeci se gaming povezuje s kreativnim industrijama i sveučilištem, pa nastaju projekti na sjecištu filma, animacije i interaktivnih iskustava.
Od igara do proizvoda: kada game dev postaje širi IT biznis
Sljedeća faza rasta hrvatskog game dev ekosustava neće se mjeriti samo brojem naslova na Steamu ili mobilnim trgovinama. Ključni pokazatelj bit će koliko duboko se game dev integrira s ostatkom IT scene i koliko se tehnologija razvijenih za igre pretvara u samostalne proizvode i usluge.
Već danas domaći studiji razvijaju vlastite backend servise za multiplayer, sustave za analitiku ponašanja igrača, alate za automatizirano testiranje i AI module za prilagodbu težine igre u realnom vremenu. Neki od tih alata već su se odvojili od matičnih studija i postali zasebni IT proizvodi namijenjeni drugim developerima, marketinškim agencijama ili edukacijskom sektoru.
Web3 infrastruktura, koja je u početku ulazila u igre kroz NFT‑eve i kripto‑ekonomije, sada se sve više koristi kao tehnološka podloga za digitalno vlasništvo i interoperabilne virtualne ekonomije. Hrvatski timovi koji su rano eksperimentirali s blockchain igrama danas nude konzultantske usluge i tehnologiju i izvan gaming industrije – primjerice za digitalnu umjetnost, ticketing ili programe lojalnosti.
AI alati nastali za potrebe game deva – poput sustava za proceduralno generiranje sadržaja ili adaptivnog učenja ponašanja korisnika – sve češće pronalaze primjenu u e‑learningu, simulacijama za industriju, pa čak i u marketingu. Time se briše granica između „igara“ i „poslovnih aplikacija“, a game dev iz kreativne niše prelazi u ulogu pogonskog motora šireg digitalnog gospodarstva.
Izazovi: talent, financiranje i vidljivost
Unatoč rastu, hrvatski game dev suočava se s istim izazovima kao i ostatak IT sektora – nedostatkom specijaliziranog kadra, ograničenim pristupom kapitalu i borbom za vidljivost na globalnom tržištu. Studiji redovito ističu da im nedostaju iskusni game dizajneri, producenti i marketinški stručnjaci specijalizirani za igre, dok su programeri i artisti nešto dostupniji zahvaljujući domaćim fakultetima i privatnim školama.
Financiranje je drugi ključni problem. Dok su SaaS i fintech startupi već navikli na VC fondove i akceleratore, game dev se i dalje često oslanja na vlastita sredstva, izdavače ili javne potpore, uključujući EU fondove i nacionalne programe. U posljednjih nekoliko godina vidljiv je pomak – dio gaming projekata prolazi na natječajima Hrvatske agencije za malo gospodarstvo i inovacije (HAMAG‑BICRO) i sličnih institucija, no industrija i dalje traži stabilnije modele financiranja rizičnih kreativno‑tehnoloških projekata.
Vidljivost na globalnoj sceni treći je izazov. Konkurencija je ogromna, a algoritmi digitalnih trgovina nemilosrdni. Zbog toga hrvatski studiji sve više ulažu u community management, suradnje s influencerima i dugoročno građenje brenda studija, a ne samo pojedinih naslova. Konferencije poput Reboot Develop Blue u Dubrovniku postale su važna točka susreta s izdavačima i investitorima, ali i prilika da se Hrvatska pozicionira kao regionalno središte game deva.
Što slijedi: game dev kao izvoznik znanja i tehnologije
Ako se aktualni trend nastavi, hrvatski game dev mogao bi u sljedećem desetljeću prijeći put od „kreativne niše“ do jednog od ključnih izvoznika znanja i tehnologije. Igre će i dalje biti u središtu, ali najveća vrijednost mogla bi doći iz pratećih alata, platformi i ekspertize u AI‑u, analitici i interaktivnim iskustvima.
Za domaću IT scenu to znači i novu priliku za suradnju. Studiji koji rade enterprise rješenja mogu preuzeti UX i gamification prakse iz game deva, dok gaming timovi mogu koristiti korporativne alate za skaliranje, DevOps i sigurnost. Na spoju ta dva svijeta već nastaju projekti koji kombiniraju ozbiljne poslovne ciljeve s mehanikama preuzetima iz igara – od edukacijskih platformi do interaktivnih marketinških kampanja.
Hrvatska industrija videoigara više se ne može svesti na nekoliko prepoznatljivih naslova. Riječ je o rastućem ekosustavu u kojem veterani, indie timovi, AI i Web3 eksperti, XR developeri i edukacijski programi stvaraju novu generaciju digitalnih proizvoda. Pitanje više nije hoće li game dev postati važan dio hrvatske IT priče, već koliko brzo će ostatak ekosustava prepoznati da su igre – i tehnologija iza njih – jedan od najvažnijih domaćih izvoznih proizvoda u nastajanju.
